Plovkarenje je jedan po meni jedan od najzahtjevnijih i najljepših vidova ribolova. Nije to samo "nabacaš pet kila hrane pa čupaš" prvu -petu tridesetu kao što No kaže. Ko misli da zna neka stane do Gice metar,uzme istu hranu pa da ga vidim hoće li se moći hrvati sa ovim bećarem. Puno je tu priče,od debljine i dužine predveza,izbora plovka,raspored sačmica na samom silku i to za svaku vodu drugačije,od dubine do brzine protoka pa i izbora ribe koja se lovi. Hrana i njeno "kemijanje" je opet priča za sebe,treba znati privući ribu na tvoj "tepih" hrane u rijeci veličine Dunava. Ovdje nema sonara kao u blinkanju gdje i onaj najgluplji uz njegovu pomoć nađe ribu i ubaci joj silikon u usta,ovdje ti moraš privući ribu sebi a ne doći i vidjeti ju na sonaru pa gdje je ima tu staneš a gdje je nema a ti produži. Tu stojiš gdje jesi i sad dovuci ribu na hranu a ona bog zna gdje od tvog mjesta. Uostalom poanta pecanja po meni je da upecam što više po izlasku,tako da mi odgovara da mi na svaki zabačaj peca,da ne razmišljam tako onda bi došao na vodu i zabacio u šumu.
Pajdo nisu stvari tako jednostavne
Ribolov je nalik sportu, ima ga sto vrsta i nekom tko obožava nogomet je možda neshvatlivo da netko baca koplje ili trči na 100m, ili da juri na skijama 100 na sat.
Iako nisam pristalica sonara i nikad ga neću kupiti, ne vjerujem da baš svaka budala može kupiti sonar i loviti kao na traci.
Kao i u svemu tako je vjerojatno potrebna posvećenost, učenje i trud da se razumije sonar i ono što je na njemu isto kao što je potrebno razumijevanje u prihranu kod plovkarenja.
Meni nikad nije bio cilj da lovim kao na traci, iako sam znao imati nevjerojatnih ribolova.
Rado pogledam tehnike koje ne upražnjavam i poštujem ljude koji u njima daju sve od sebe. Kao što teško tko od nas može biti nogometaš, košarkaš, boksač i klizač na ledu tako da je jako teško koristiti bućku, varalicu, šteku, bolonjez, feeder.
Treba uživati u onom što čovjeka privlači
Neusporedive su razne vrste ribolova
Svaka vrsta ima nešto svoje
