SKLAD
Netko sanja put u London,netko u Dubai,netko sanja torbicu,hlače,majicu,netko crvena svijetla Amsterdama, netko ribolovni štap.
Netko traži put do nečijeg srca,netko traži trag kojim bi došao do sreće,netko se gubi,netko luta.
Netko u noći osluškuje ritam svog srca, netko traži transformaciju.
Netko u milijarde varijanti i podvarijanti.
Gdje sam tu ja?
Ne želim gotovo ništa od toga, ne patim, želim samo disati,onako čisto jednostavno punim plućima.
Želim još neko vrijeme gledati neka draga lica.
Želim još neko vrijeme gledati nijanse zelene boje u lišću drveća na obalama rijeke Save.
Nemam potrebu nikom ništa dokazati. Nemam potrebu biti ni lijep ni pametan. Nemam potrebu da se dopadnem.
Samo imam želju da još neko vrijeme budem.
Odreagiram na podražaj poput drveta,čije se grane motaju,njišu i sviraju pod naletima vjetra.
Dolaze mi u život situacije poput riba u ribolovu neke očekivane,neke ne, al uvijek iznenada, u trenu. Kao i svakome.
Ponegdje se snađem, riješim a nekad i ne. Baš poput riba koje uglavnom ulovim, postoje i one druge što odlaze.
Poneka se situacija otkači naprosto jer se nije dobro zakačila, za neku sam i ja kriv. Poneka budi maštu poput otkačene ribe.
Situacije nas zapravo i oblikuju.
Situacije nas crtaju u vremenu kao što crtač olovkom crta lik na papiru.
Situacije u kojima uspijemo ostvarit sklad, približavaju nas savršenstvu sklada kojim smo okruženi.
Posvuda oko nas je prisutan sklad. Red, raspored, bakterija,elemenata, zemlje,vode,zraka.
Nebom kruže sante leda koje nam ne padaju na glavu,nebom kruže ogromni baloni vode koji se rasprše prije no što dođu do nas.
Na nebu je sunce koje nas grije,na nebu je niz lopti,planeta koje funkcioniraju po nekom svom rasporedu manifestirajući sklad.
Na zemlji postoje milijarde milijardi oblika života i sve je to nekako čudesno usklađeno da funkcionira manje više besprijekorno.
U ribolovu se pokušavam uskladit sa godišnjim dobom,vrstom ribe koju lovim,priborom koji mi za tu vrstu treba, protokom, dubinom vode, vremenom, dobom dana...
Kad uspijem s prilagodbom uglavnom i ulovim.
U životu se pokušavam prilagodit ali ne na način koji to čine poltroni i ulizice.
Stojim na vjetru poput drveta kad vjetar puše. Stojim na kiši kad kiša pada.
Sklad pokušavam naći u svojim nastojanjima.
Pokušavam svojim nastojanjima dotaknuti sklad neba položenog u odsjaju vode.
Pjev ptica pronađen u krošnjama drveća pokušavam spustiti u svoja nastojanja.
Pokušavam dotaknuti tipke nebeskih orgulja koje proizvode zavodljivi zvuk u kojem su pomješane nade i sjećanja.
Pokušavam poput gitariste prebirati po žicama,poput bubnjara lupati po bubnjevima.
Pokušavam poput čipkarice igrati se koncem i iglama.
Pokušavam uvijek iznova kao što u ribolovu pokušavam uloviti ribu.
Sasvim je razumljivo da to činim nekad s više nekad s manje uspijeha,al na kraju krajeva nije bit ni u ulovu nego u traženju,mada se radost ulova ne može zanemariti.
Putovanje je ponekad zanimljivije od samog cilja.
Al kad ulovim, ulovim pregršt osmijeha, pregršt radosti i prstohvat iskonske ljepote zbog koje se, ako ni zbog čega drugog isplati živjeti.
Ulov je to više nego dostojan slijedećeg pokušaja.
U danima što dolaze odsvirat ću svoje situacije najbolje što mogu,najbolje što znam.
Mišljenja sam da kad se već daje uvijek treba davat najbolje. Nema većeg od toga.
Sva ljudska bogatstva i imanja samo su hrpa prašine što se kad-tad prospe.
Najveće bogatstvo u životu je imati sebe.
Najveći poklon u životu je moći pokloniti sebe.
Hvala.
:hi: Hvala tebi. :ok: :occasion14:
..ma veliko hvala :notworthy: :hi: ..da se ne ponavljam ali moram..što znaš ispričati ono što svi nosimo u sebi ali nismo svjesni ili ne znamo reći..
..kažu da zdrav čovjek ima tisuće želja a star ili bolestan samo jednu..
..kažu da pravi čovjek ima samo jedno i najveće bogatsvo - sebe,čistog obraza i smiren sa sobom i svijetom..
..i još jednom - :notworthy: :hi:
.. :baba:
:hi: Hvala i tebi :ok: :occasion14: