PROPORCIONALNI I OBRNUTO PROPORCIONALNI SVIJET
Kada bih bio komad čelika, rekao bih da živim život između čekića i nakovnja, dobivajući smisao između dva udarca.
Sasvim bi bilo jasno, kako bi se u tom slučaju nadao, da majstor, u čijim sam rukama i koji me čekićem udara, zna šta radi, i da zna u šta me pretvara.
Bio bi to put od običnog komada čelika, do sjajne oštrice noža.
Inače ne bih vidio smisla u tom da me netko iz čista mira udara.
Iako nisam komad čelika i ne živim između čekića i nakovnja, ipak primam udarce koji me oblikuju.
Pratim te udarce, koliko mogu, pratim promjene, i putujem kroz vrijeme.
Putujem kroz godinu.
Putujem kroz život, kao da ću vječno biti ovdje, iako znam da sam kao u pijesmi Parnog Valjka– „ jednom nogom tu, a drugom već na izlazu“.
Putujem, i skupljam dojmove sa tog putovanja.
Suvenire skupljam za sjećanja. A pitanje, na koje nemam odgovor, glasi- za koga skupljam sjećanja?
I tako...
Gledam kroz sebe kao kroz otvoreni prozor, gledam kroz sebe i kad je taj prozor zatvoren. Prljavština na staklima, dobrano mi smeta.
Pogled je zapravo sve što imam. Pogled mi je sve. Pogled, to sam ja.
Gledam kroz vrijeme, kroz oblake.
Sa zadrškom i bez nje.
Pokrenu me sitnice, kao gruda lavine.
Mrak, tmina, i ljudska sudbina, ostavljena da se sukobi sama sa sobom.
Ako se sa vremena na vrijeme, ne sukobiš sa sobom, računaj kao da i nisi tu. Kad-tad, čekat će te ista stvar ponovo.
Nakon svih tih sukoba, mogu mirno reći da je svijet kojeg gledam, obrnuto proporcionalan prihvaćenim mjerilima.
Djeca su ljudi.
Odrasli ljudi su uglavnom upropaštena djeca.
I sasvim je uredno promisliti, tko je tu veliki a tko je mali, tko zna a tko ne zna.
Pokušajte djetetu dati cigaretu i nagovorite ga da povuče dim u sebe. Kad to napravi, pokušajte ga nagovoriti ponovo. Ne vjerujem da će to ikom uspjeti. Ista je stvar sa alkoholom, coca colom i ostalim otrovima
Škole se uglavnom trude, da proizvedu, u najvećoj mjeri, ograničene ljude.
Ljude usko specijalizirane za akumuliranje znanja i skladištenje svega i svačega, ali nespremne za običnu radost postojanja.
Vjerske organizacije proizvode nevjernike.
Propovjednici skromnosti su postali reprezentativci raskoši. Vjesnici vječnosti, obično su toliko ogrezli u stvarnost, da bi po mom nekom nahođenju, mnogi, dolazak te vječnosti, odgodili na neodređeno vrijeme, kad bi se njih, za to pitalo.
Sa malo srca i malo vjere u nevidljivo, sa malo svijesti o vlastitoj ograničenosti, sa malo nade i nesebičnosti, tako je lako zaroniti u vječnost, kao s maskom i bocom kisika u podmorje.
Sa malo srca i malo ljubavi tako je lako uploviti u kolotečinu postojanja.
U pola noći, u pola dana spreman sam poći. Ne onako slučajno kao pad niz provaliju, nego, onako lagano, sigurnim korakom.
Otvoreno srce, kao otvorena vrata grada.
Vrišti.
Dođite.
Radujem se vašem koraku, radujem se vašim mislima, radujem se vašem osmijehu.
Otvoreno srce, kao i bezgranična ljubav što se besplatno nudi, otvoreno poziva;
-Uzmite sa stola, stol je za vas postavljen.
Uzmite sa stola, stol je za vas postavljen. Ne znam dali razumijete, koliko je velika ovo rečenica?
Ne znam vidite li stol?
Vidite li nebo, vidite li savršenstvo oko sebe? Osjećate li svoj duh, kao dar. Da šta je nego dar, ako ga niste kupili ni zaslužili na bilo koji drugi način.
Vidite li rijeku, kišu, more.
Vidite li osobu pored sebe.
Da šta je to sve, ako nije dar. Niste to kupili, niti na bilo koji način zaslužili, a da bi se koristili niste se ni zadužili.
Pristojno bi bilo samo, da ne pljujete na stol, sa kojeg jedete, ako ne zbog sebe, onda zbog drugih duša, koje za tim stolom blaguju.
Obrnuto proporcionalni svijet, je svijet koji me okružuje, plaši, i tjera da to zapišem. Polažem ova slova kao zalog, kao što se kokoši ostavlja polog u gnijezdo, ne bi li u njem jaja nosila.
Obrnuto proporcionalni svijet je svijet -koji dan pretvara u noć, a noć u dan,nadu u beznađe a beznađe u nadu, ljubav u biznis a biznis u ljubav...
Početak i kraj tog izopačenog svijeta je laž.
Na laži se gradi, na laži se hrani i s lažima opstaje.
A laž nije dar, nego proizvod, moj i tvoj.
U ime čega lažemo bilo što?
Zašto nam istina nije dovoljna?
Zašto nam naše čudesne sposobnosti nisu dovoljne?
Zašto nam taj veličanstveni život, koji nas okružuje, nije dovoljan?
Zašto?
Zbog čega?
:hi: :clap2:
:notworthy: