Lovimo koliko možemo
Kada si osuđen pisati,kada si osuđen misliti, kao da si bolestan, kao da si blagoslovljen imati vremena za to ali prije ili kasnije, shvatiš kako nije jednostavno.
Svi vi koji mislite drugačije, probajte napisati četiri smislene rečenice i osjetite slast svake slijedeće.
Kada idem u ribolov, kao što očekujem ubosti ribu, očekujem ubosti i mirno vrijeme, može maglovito, može minus, može i oblačno, može i kiša, molim samo bez vjetra.
Obično bude kao i u životu, kako je tako je pa se snalazi.
Danas se dan približava svome mračnom nastavku.
Sjedim u čamcu
Sjedim u sobi
Kao kauboj u večernjim satima negdje u preriji, koji prstima vješto zateže žice na gitari, zabacujem varalicu u rijeku svoga života i umišljam da sviram dok prebirem po dnu.
Nadam se da će netko tu varalicu zaustaviti, isto kao što se onaj kauboj nada da ga netko sluša.
I u jednom i u drugom slučaju u pitanju je osjećaj, u pitanju je duša.
Kada pređeš igricu shvatiš kako je sve relativno
Okolnosti su bitne i nebitne
Rezultat je bitan i nebitan
Jedino što je kvarno, što propada, što nestaje, to sam ja, to si ti, to smo mi.
Trajemo u nekoj relaciji kao što traje pjesma, otpjevana hrapavim glasom,uz pratnju gitare, negdje u preriji.
Zato zabacujem varalicu strpljivo, tiho, najnježnije što znam, jer varam sebe, dok mi curi vrijeme.
Pokatkad se ulovim, otkačim i pustim
Nisam prvi
Nisam ni zadnji
Prsti mi mrznu, misli kovitlaju,nos mi se smrzava, često pomislim da samo budala uživa u ovakvoj zabavi.
Na neki način, kao kazaljka na vagi, koja titra između tereta i uživanja.
Na neki način kao izmaglica na horizontu
Na svaki način, neka uvrnuta vrsta, koja u današnje doba, ni sama ne zna objasniti razloge svoga postojanja
Isto kao što ga u šumi, ne zna objasniti gljiva ludara.
Možda i nije potrebno objasniti ali mora se biti, kako bi sve u nama i oko nas ostalo u ravnoteži.
Nikada nije i nikada neće biti jednostavno
Nikada nije i nikada neće biti jednostavno na bjelinu prostrti slovo
Nikada nije i nikada neće biti jednostavno prebirati žice na gitari
Nikada
Nikada
I nikada neće biti, ali ako ipak ikada bude, onda neće biti nas
To je isto kao da ptice pjevice u proljeće ne zapjevaju
To je isto kao da se medvjedi ne bude iz zimskoga sna
To je isto kao da postoji godina u kojoj nam rode i laste ne dođu
To je isto kao da pčele iščeznu
To je isto kao da nemamo više razloga biti tu
Kao ukras u kutu
Kao uho koje u govoru prepoznaje rastegnuti smisao
Kao nenametljiva slika na zidu što zaustavlja pogled u pokretu
Moja sjena i ja
Pišemo i pjevamo
Lovimo koliko možemo, osjećaje i riječi, koje putuju svemirom