AMUR
(https://www.pecaros-os.com/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi47.tinypic.com%2Foh0d1d.jpg&hash=e8ceed999d97b9c1890089c9b5c6acf44e0ee2be)
Amur
Grass carp fexx
Amur (Ctenopharyngodon idella) ili indijski šaran је slatkovodna riba koja pripada obitelji Cyprinidae. Nastanjuje tekućice i jezera Hrvatske .
Amur ima vretenasto tijelo pravilne građe. Izgledom je dosta sličan klenu. Čelo mu je dosta široko, te ima velike ljuske. Leđa su mu zelenkasta, bokovi tamniji, a trbuh svjetliji. Leđna i repna peraja su tamnije, a ostale svjetlije. Neki primjerci amura mogu narasti preko metra dužine i 30 kg.
Stanište i ponašanje
Amur ili indijski šaran potječe iz rijeke Amur u sjevernoj Aziji, odande je donesen u Europu. Zbog svoje prehrane amur se koristi i za čiščenje stajačih voda. Amur je kod nas uobičajeno stanovnik stajačica, ali ga se može nači i u rijekama . Amur je biljožder te se ljeti najčešće može naći na mjestima obraslim vodenim biljem, zimi se povlači u najdublje djelove vode.
Način hranjenja
Hrani se vodenim biljem: trskom, mrijesnjakom, vodenom lećom, žabokrečinom, vodenom kugom, rogozom, a jede travu i djetelinu, ako mu se dade. Pravi je biljožder koji brzo raste. Amur pojede dnevno mnogo vodenog bilja, gotovo toliko koliko je težak. Često ga upotrebljavaju u ribnjacima i za "čišćenje" obraslih vodenih površina.
Razmnožavanje
Amur se razmnožava kada se temperatura vode digne iznad 20°C. Ženka polaže od 30.000 do 800.000 jajašca u brzim tokovima. Mlađ brzo raste i hrani se planktonom, insektima i vodenim biljem, kasnije se počinje potpuno hraniti biljnom prehranom.
Strani nazivi
Grass carp (engleski); Graskarpfen (njemački); Carpa erbivora (talijanski); Carpe amour (francuski); Белый амур (ruski).
zanimljivi filmići :icon_thumright:
Jedu lišće sa grane!Pa ti Rajo sad nešto reci... :laughing7:
Mali dodatak i isečak: ( Deo preuzet sa http://www.ribolov.co.rs/amur/ )
Amur može da dostigne težinu i do 50-ak kilograma i dužinu od preko 2m. Vreme mresta je od maja do juna, a ženka položi i do impozantnih 1 000 000 komada ikre. Međutim, optimalna temperatura vode na kojoj se Amur mresti i ikra razvija je 37-40 ᵒC, pa je zbog toga mrest i oplodnja amura kod nas još uvek veštačka. Ikra ove vrste pluta po površini vode pa je tako lak plen ostalim vrstama, što je glavni razlog, uz problem prirodnog mresta, zbog kojeg amura kod nas još uvek nema u dovoljnoj meri.
Drugim rečima Amur se na našim lokalitetima ne mresti,
ako se veštaški ne poribljava (a u Srbiji je od nedavno zabranjena vrsta)
jednostavno će izumreti tj biti izlovljen. :angry4: :BangHead: :violent1:
Ovi podaci o mrijestu, tj temperaturi vode, slično kao i kod tostolobika, ili sam pomješao? :icon_scratch:
citao sam na par foruma da se prilagodio na savi i da se mresti (ima ga u velikim kolicinama) , sad da li je istina ili ne ebem li ga :dontknow:
Ivane pa se ti smij kad ja kažem da su pojeli svo lišče i da su ostali samo šprljci ( sitne grančice ) . :tongue3:
Mrijesti se sigurno , sad koliko mrijest uspije otom potom . :icon_scratch:
Da ga ima u svim veličina je isto istina a sad odkud sitni primjerci od 200-300 grama neznam al predpostavljam da su mlađ koja je uspjela od mrijesta .
Na Savi i Kupi najčešći primjerci koji se love su od 10 do 15 kilograma , rijetko se ulovi teži od 20 i lakši od 10 kilograma .
Na rijieci Lonji ( lonjsko polje ) zadnjih godina nerijetka pojava je da se love primjerci manji od 1 kilogram težine pa čak i oni od 200-300 grama težine .
A što se podataka tiče takvi su u wikipediji nisam ih ja izmislio i vrijede za naše krajeve . Ovaj dio od dva metra i 50 kg vrijedi za domovinu amura odnosno dijela svijeta ( azija ) od kuda vrsta i potječje . Barem ja tako mislim :icon_biggrin:
Amuri u Monoštorskom ristu rastu i preko 35 kg!
E sad zaista nisam čuo u poslednje vreme da je neko slučajno upecao mladog Amura.
A voleo bih zaista da se uspe izmrestiti jer ovo za zabranom u Srbiji je žešća glupost.
Takodje u tu zabranu je uvršten i bass, koji je izgubio privilegiju lovostaja i minimalne mere. :protest:
Bijeli i crni amur
Bijeli amur (Ctenopharyngdon idella) pripada redu Cyprinoformes, podredu Leuciscinae. Ime je dobio po azijskoj rijeci Amur koja je dobrim dijelom granična voda između bivšeg SSSR-a i Kine. Amur živi u gornjem i srednjem toku te velike rijeke. Postojbina bijelog amura je istoimena rijeka Dalekog istoka Amur, ali ga ima i u njenim pritokama Usuri i Sunami. Postoje podaci da se mrijesti u delti Volge. U Kini živi u Žutoj i Crvenoj rijeci. Te su vode u svojim gornjim tokovima brze i naglo teku da bi se niže, nizvodno, razlile i poplavile velika područja. Amurova ženka pušta 30 do 800 tisuća komada ikre u brzim tokovima rijeke, a voda je oplođenu nosi površinom nizvodno do razlivenih područja gdje je temperatura vode viša od 20°C, što je nužno za izvaljivanje ikre i daljnji razvoj amurova mlađi.
Amur je lijepa i pravilno građena riba. Ima dosta široko čelo i lijepe velike ljuske. Leđa su mu zelenkasta, bokovi tamniji, a trbuh svjetliji. Leđna i repna peraja su tamnije, a ostale svjetlije. Može narasti preko metra dužine i tridesetak kilograma težine. Kod nas je spolno zreo u četvrtoj godini pri težini od preko 3 kilograma. Manja mlađ se hrani planktonom, ličinkama i račićima. Kad naraste, počinje se hraniti biljnom hranom. Puno jede i brzo raste, pa do šeste godine može dostići masu od 5-6 kg. Ni u starijoj dobi nije potpuni vegetarijanac, jer se hrani račićima i beskralježnjacima, te djelomično razgrađenom organskom tvari nataloženoj na dnu (detritus).
Kao i šaran, i amur ima ždrijelne zube. Građa usta kod amura je bitno drugačija, jer su mu usta namijenjena prvenstveno čupanju i trganju vodenog bilja, pa hranu ne prihvaća na isti način kao šaran. Tako amur na udici drugačije grize nego šaran, jer mamac ne usisava, nego ga najprije gura i čupka, pa tek onda guta. Zato se neki stari ribolovci bezrezervno vjeruju kukuruzu na zlatnožutoj udici, a protiv su ribolova na dlaku, koji ponekad zaista zna donijeti puno nerealiziranih grizeva. Zato se mora biti pažljiv kod kontriranja.
Amur je prenesen najprije u europski dio bivšeg SSSR-a i dalje u Rumunjsku, Bugarsku i Mađarsku. U naše ribnjake je nakon 1963. godine godina mlađ amura prenesena iz Mađarske, jer se amur u nekim ribnjačarstvima počeo uzgajati uz šarana.
Hrani se vodenim biljem: trskom, mrijesnjakom, vodenom lećom, žabokrečinom, vodenom kugom, rogozom, a kad mu se daje jede travu i djetelinu.
U našim uvjetima nema prirodnog mriješćenja, jer u vijeme njegova prirodnog mrijesta većina naših rijeka nema potrebnu toplinu vode (prosječno 25°C) za uspješan mrijest. Zato se umjetnim mriješćenjem postižu vrlo dobri rezultati.
Brojnost bijelog amura u rijekama crnomorskog sljeva, kod nas posebice u rijeci Dravi, vrlo je velika, pa ozbiljno ugrožava prirodne populacije ostalih vrsta. Premda se vjerovalo da se ne mrijesti u otvorenim vodama, velike populacije različite dobi na nekim vodama ukazuju na suprotno.
Osim bijelog amura, u njegovoj postojbini je i Crni amur (Mylopharyngodon piceus, Black carp) je unesen zajedno s bijelim u nekadašnjoj državnoj zajednici, pa su zabilježena neka istraživanja morfoloških obilježja ove vrste u prirodnoj okolini (npr. Skadarsko jezero u Makedoniji).
Crni amur je riba dna koja se hrani slično šaranu. Vjerojatno zato i nije značajnije uzgajan kod nas, pošto se unosom bijelog amura htjelo popraviti stanje vodene vegetacije u ribnjacima, radi intenzivnijeg ugoja daleko traženijeg šarana. Manje je zanimljiv za uzgoj i športski ribolov, jer je manji od bijelog amura. Naraste do 1 m duljine i mase od 32 kg. Spolno zreli 4-godišnji crni amur može dnevno pojesti od 1 do 2 kg mekušaca (školjki) dnevno. Obično se hrani lomeći im ljušturu ždrijelnim zubima koji se bitno razlikuju od onih kod bijelog amura koji se hrani vodenom vegetacijom. U ždrijelu i ustima amur spretno odvaja meki unutarnji dio puževa i školjki od ljušture koju u komadićima izbacuje van iz usta.
Crni amur je izgledom vrlo sličan u nas poznatom bijelom amuru. Osnovna razlika je u crno obojanim ljuskama, te u izgledu ždrijelnih zubi koji kod crnog amura imaju izgled kutnjaka, a kod bijelog amura se radi o paralelno položenim žlijebovima.
O amuru kao lovini
Bijeli amur živi do 60 godina. U Kini naraste do 1,5 m i 60 kg. Biljojed je i jede velike količine vodenog bilja. Za 1 kg prirasta treba pojesti od 50 do 200 kg vodenog bilja: Hranu melje ždrijelnim zubima. Amur do težine od 4 kg naraste za otprilike 4 godine kada dostiže spolnu zrelost. U toj dobi za godinu dana u dobrim uvjetima već može dobiti 2-3 kg za što mu treba 400-500 kg vodenog bilja. Ovo je vrlo dobar pokazatelj što amur može napraviti u ribnjaku, ali i na našem hranilištu.
U ribnjake je amur unešen radi reguliranja rasta vodenog raslinja, ali nekontroliranim držanjem može ozbiljno narušiti ravnotežu. S jedne strane i do 500 kg pojedenog vodenog bilja po amuru 5-kilašu godišnje, znači smanjenje biljne mase, a s druge strane velike količine njegovog izmeta potpomaže veliki rast algi koje troše kisik u vodi. Amur se ne hrani algama, kao što alge ne jede gotovo ni jedna druga riba u ribnjacima. Osim jedne – tolstolobika. Zato u komercijalnim ribnjacima amurima društvo prave tolstolobici koji reguliraju količinu planktonskih algi.
Amur postaje aktivniji kad temperatura vode dostigne 10°C. To je kod nas krajem ožujka i u travnju. Dobro ga se može loviti do kraja listopada, iako se kao najbolji dio sezone uzima razdoblje od početka lipnja do kraja rujna. U pravilu se ne mrijesti u našim lovnim vodama, jer za mrijest treba vrlo specifične uvjete. Preko zime nisu aktivni, nego se skupljaju u velika jata i miruju u dubljim dijelovima vode do proljeća. Dok tako miruju, kožne žlijezde im luče veće količine sluzi koje im potpuno prekriju tijelo i služe mu kao zaštita.
Kako se i na što lovi amura?
Amuri se u sezoni (toplijem dijelu godine) love u svako doba dana i noći, jer su tada stalno aktivni. Neki vrhovi njihove aktivnosti kod nas su kraj lipnja i kolovoz, te rujan. Srpanjske vrućine obično bi zaustavili aktivnost sve ribe, barem po danu, a tada bi na udicu znao udariti veliki amur. Često su dobri ulovi za vrijeme i neposredno nakon ljetnog nevremena. Amuri su biljojedi, pa ih jako zanimaju svježi izdanci trske koje nevrijeme lomi i spušta na površinu vode. Tada se mogu u neposrednoj blizini obale vidjeti (i loviti) amuri. Pamtim priče s početka 90-ih godina na ribnjacima Brodskog Stupnika kako su stari ribolovci koristeći udice zlatnožute „papagajke“ znali pred noć prelomiti trsku i njen vrh probosti udicom. Obično u rano jutro, znali su se na ovakvu postavu dobiti za ono vrijeme kapitalni amuri od 10-ak kg.
Amuri se kao uvjereni biljojedi oduvijek love na kukuruz. Nekad se na zlatnožutu udicu nataknulo jedno ili dva zrna kukuruza, a danas se isti najčešće stavlja na dlaku, korištenjem šaranskih udica.
Nakuhani kukuruz, dobro aromatiziran i zaslađen koristi se i za primamu i kao mamac. Može se koristiti i šećerac. Najčešće arome za kukuruz su vanilija, jagoda i tutti –frutti, ali se koriste i ostale voćne arome, te kukuruz dobro „nadipan“ medom. Neki su uspjeha imali sa začinima, pa se tako nakon kuhanja kukuruzu dodaje npr cimet ili rogač.
Amur se može dobro loviti i boilama, posebno na vodama gdje se na boile love šarani. U boile za amura se stavlja dosta kukuruza, te zaslađivača. Jedna od jednostavnijih receptura iz prošlih vremena je sljedeća: 400 gr pšenične krupice, 250 gr sojina brašna, 250 gr kukuruznog brašna i 100 gr mlijeka u prahu. Tekući dio čine 10 jaja, 20 ml kukuruznog ili suncokretovog ulja, 20 ml tekuće melase, 5 ml vanilije, jagode ili tutti-frutti –ja, te 5 ml zaslađivača.
Gdje ga tražiti?
U ribolovu na akumulacijskim jezerima, šljunčarama i ribnjacima amura je dobro čekati ga na čistinama uz lopoče i drugu bujnu vegetaciju. Amur se posebno voli zadržavati u lopoču, iako se njime ne hrani. Svakako je dobro pronaći podvodne nasipe i sprudove. Postoji teorija da se amuri vole hraniti na podvodnim kosinama, jer na njima zbog građe usta amuri bolje mogu uzimati hranu. Često se za mirne noći ili neposredno nakon ljetnog nevremena amuri mogu uloviti neposredno uz obalu. Pogotovo uz obalnu trstiku.
Nešto o taktici
Amur uzima puno hrane, najmanje 50 kg za kilogram prirasta ili preko trećine svoje težine dnevno, pa se tome mora prilagoditi i taktika njegovog lova. Poznate su priče o tome kako amuri temeljito očiste i najobilnije pripremljeno hranilište. Neki šaranaši ga ne vole previše, jer uz jato amura šarani teško dolaze do hranilišta. Zbog velikih potreba jata amura su u stalnom traganju za hranom. Da bi ih privukli moramo dobro prihranjivati. Nekoliko dana, do cijeli tjedan treba prihranjivati s većim količinama (ribiči računaju s 12-15 litarskim kantama od boje za ličenje) zaslađenog nakuhanog kukuruza koji služi kao partikl. Pripremu hranilišta na jezerima i većim ribnjacima ribiči temelje na 50-ak kilograma kukuruza, uz kojeg se po danu ribolova dodaje po jedna ili dvije „faktorice“, što znači 15-30 kg. Još se veće količine koriste na rijekama. Lov amura ima jednu posebnost. Amuri naučeni na hranilište dolaze u pravilnim vremenskim razmacima provjeriti i počistiti svu hranu bačenu na hranilište. Tako su iskusni ribiči posebno pripremni za griz amura u točno određeno vrijeme. Stari amurolovci su kao optimalne mjere za hranilišta na velikim tablama ribnjaka preporučivali hranilište dimenzija 15-ak m2metara kvadratnih, a na Savi i 3 puta veću površinu. Na ribnjacima se pribjegavalo pravljenju pogača od kukuruza u zrnu, šrota i zemlje, da se zamuti voda i riba dulje zadrži na hranilištu. Omjer sastojaka u primami bio je 50% šrota, 15-20% nakuhanog kukuruza, 20% gotove smjese za šarana i 10-15% prosijane zemlje. U šrot se često dodavalo krušne mrvice. Neki su na hranilište bacali i komade trave sa zemljom oko korijenja, skinutih s travnjaka. Prošle sam godine vidio neke ribolovce u Slavoniji, koji love na suvremeni način – na dlaku, a umjesto „stopera“ nisku od 3 ili 4 zrna kukuruza završavaju sa lisnatom stabljikom djeteline. Kad stavljaju 1 ili 2 zrna kukuruza na dlaku, onda na kraju mamca bude pravi lisnati završetak.
Kao biljojedu i kod nas stanovniku ribnjaka „osuđenom“ na kukuruz i žitarice, može se reći da mu je zbilja kukuruz „u genima“. Razlog više je činjenica da svi amuri koje lovimo potječu iz ribnjaka, pošto se amur u pravilu ne mrijesti u (našoj) prirodi. Posebna su priča „ledoline“ – zaleđene kocke zaslađenog i aromatiziranog kuhanog kukuruza i žitarica (pšenica, ječam), te konoplje, koje će posebno privući nedavno puštenog amura u vodi u kojoj ima više šarana. Zato ga se, pogotovo onog manjeg najčešće i lovi na kukuruz.
Danas se ipak amura, pogotovo kapitalnog sve češće lovi na boile. U tom slučaju preko 15-ak kukuruza na hranilište se u pripremi baca oko kilogram boila promjera 14-18 mm. Nakon toga lovi se na boile, iako je pametno uvijek držati jednu postavu s kukuruzom na dlaci. Dnevno se još prihranjuje s 50-ak lovnih boila. Boila je obično sastavljena od istog omjera sojinog brašna, kukuruzne i pšenične krupice. U manjem dijelu se dodaje mlijeko u prahu ili mliječna zamjenica. Smjesa se dobro zasladi, jer amur to voli. Nekada se boila aromatizirala vanilijom ili nekim od voćnih okusa (najčešće jagoda). Danas više nije čudno ni ako se za uvjerenog biljojeda kao što je amur smjesa aromatizira scopexom ili u smjesu dodaje riblje brašno. Na vodama u kojima se love i šarani, a nema dovoljno vegetacije, amuri se love i na boile s ribljim brašnom, iako su pretežiti vegetarijanci. Amuri nauče da su kuglice na tepihu od kuhanog kukuruza i konoplje također hrana i uzimaju ih unatoč često jačim „mesnim“ dodacima u njima.
Neki slavonski ribiči koji su davno imali iskustva s ribolovom amura na list trstike pokušali su u ribnjacima amure loviti s boilama koje su sadržavale mljevenu sušenu trstiku. U vrijeme nakon što su amuri zbog pritiska ribolovaca na „zapuštene“ ribnjake postali oprezniji na vjenčiće kukuruza lakše su se lovili na boilu. Boile su bile najviše sastavljene od kukuruzne krupice, ali s dosta mljevene trstike. Takva je boila imala fini miris i privlačila je amure koji su se zbog pritiska ribiča na vodu povukli daleko od obalne trstike.
Koji pribor i kako koristiti?
Za amura se u pravilu koristi lakši pribor nego za šarana. Amurova su usta tvrđa od šaranskih i bez mesa kao kod šarana, pa udica mora biti oštra da ih pri kontri probije, a ne „odbije se“ od kosti. Obično se koriste kratki predvezi (kraći i od 10 cm) i ravne udice dugoga vrata veličine 1 ili 2. Dlaka je vrlo kratka, tako da zrno kukuruza ili boila dolazi uz samu udicu.
Neki ribiči vjeruju udicama širokog luka i duljim predvezima (20-ak cm) s balansiranim mamcom na dlaci (zrna kukuruza od dna blago odignuta spužvicom), jer amuri znaju repom podići mamac na hranilištu i tako ga pokupiti iznad dna.
Amuri primaju mamac oprezno, pa se koriste prohodna olova, kako riba ne bi osjetila nikakav otpor. Na glavnoj struni je na 40-60 cm udaljenosti od vrtilice gumeni stoper koje će zaustaviti olovo kada amur već dobro primi mamac.
Amur ne bježi u zaklon nego se pri bjegu drži otvorene vode, pa ne treba „brzati“ u privlačenju obali. Vrlo često nakon kvačenja amur stane ili polako krene prema obali. Kontre u takvoj situaciji često dovode do gubitka ribe. Slično se događa kad amur samo uzme u usta naš mamac i polako pliva s njim. Kontra nas najčešće ostavlja i bez mamca i bez ribe. Zato valja pričekati da se amur „okrene“ i počne brže plivati od nas. Taj bijeg od nas zna biti vrlo jak i vrlo brz. Tada ga se treba malo pustiti ne zatežući kočnicu, jer se tako najčešće gubi riba.
Kad se umori, amur stane, a tada ga polako treba privlačiti k obali. Pred obalom će, kad je osjeti ili nas ugleda, amur još nekoliko puta pokušati snažno bijeg na otvorenu vodu. Nakon nekog vremena toliko će se izmoriti da će doslovce uploviti u podmetač. Ako nekim slučajem „iz prve“ uđe u podmetač, tada mu ostane snage za pokušaje bijega iz podmetača ili na prostirci. Na žalost, to može dovesti do ozljede ribe. I inače, amur je vrlo osjetljiv, pa treba biti oprezan kod njegovog prihvata, valja izbjegavati držanje u čuvarici i nakon slikanja pažljivo i brzo treba ga vratiti u vodu. Ne smije se zaboraviti da brojnost amura u nekoj vodi ovisi izravno o količini poribljene ribe, jer se kod nas ne mrijesti , pa je u svakoj prilici poželjno prakticirati „C&R“ način ribolova.
Text je napisao Zoran Grgić zvani Grgeč .
Moj kolega i pecaroški kompanjon je prije godinu i pol na Savi u Štitaru, varaličareći štuku slučajno zakačio amura. Imao je samo 3 kg. Inače amuri su se prilagodili na Savu, kao što su se tolstolobici prilagodili Dunavu. Mrijeste se i jedni i drugi već duži niz godina. A kojekakvi podaci na vikipedijama i sličnu su prepisani iz knjiga koje su starije od mene...
Jergo, upravo tako. :icon_thumright:
Rajo filmici su :icon_thumleft: :thumbsup:
Prije par godina na Kupi dobio jednog kilaša,a prošle godine na Savi jednog od tri kile.Nažalost samo ovakvu sliku imam...
http://imageshack.us/photo/my-images/692/p6232739l.jpg/
Kao klinjo znao sam ga dobivati na kukuruz, na rijeci Vučici, pecajući šarane :icon_thumright:
Jesenas sam Na Savi gledao jato amura dugački kao noge, ujutro oko 07. došli na hranilište i počistili ga za pola sata. Dugački kao noge, nekoliko stvarno velikih i nekoliko malo manjih. Za ove veće misilm da su somovski štapovi taman...
15+
(https://www.pecaros-os.com/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi48.tinypic.com%2F352ewl5.jpg&hash=3e3372c2989be57b34df14361100bcfb1cbea038)
Kolegajel te mogu zamoliti da postaviš koju sliku od predveza sa i bez mamca, i koji savjet za pecanje amura na Savi :occasion14:
Citat: Mornar Popaj u Travanj 10, 2013, 12:47:49
Kolegajel te mogu zamoliti da postaviš koju sliku od predveza sa i bez mamca, i koji savjet za pecanje amura na Savi :occasion14:
ne znam jel ovo pitanje upućeno meni...
Sliku predveza nemam, ali se sjećam: predvez je bio od fluo-carbona iron-claw 0,30
i 4,5kg nosivosti, dug cca 30cm, udica owner C5 br 6, silikonska stonfo dlaka, mamac
pola richwort-ove bijela čokoloda + pola anaconda pop-up jagoda koju sam malo
obrezao tako da se mamac ponašao kao "balansirani". Mamac je bio narihtan tako da
je bio knap do udice.
To je bilo na Pelagićevu, gdje sam na istu kombinaciju dobio četiri amura u dan i po,
svi teži od 10kg. Prihranjivao sam (relativno skromno) sa raskuhanim kukuruzom u koji
sam dan ranije dodao kg traperovih peleta od jagode, koje su se u njemu rastopile, tak
da je kukuruz preuzeo miris...
Na Savi nisam u životu pecao (nažalost), ali se ove godine spremam to ispraviti, dozvola
za Savu izvađena...