Legende-dravski somaroši

Zagor · Srpanj 12, 2016, 22:07:50

Da vam ukratko predstavim dravske somaroške legende. Tekst sam preuzeo iz ribolovnog godišnjaka a izvod iz rukopisa "Ribe i ribolov oko ušća Drave u Dunav" autora Vladimira Zabundžija, Osijek.

Ima više priča i dosta su dugačke pa cu vam pretipkati u samo najvažnijim crticama kroz nekoliko dana. Priče su glavni krivac sto ganjam soma (uzaludno

) na Dravi.
Prva priča je o Antunu Petrović zvanom Tunoš.

maverick · Srpanj 12, 2016, 22:11:49

Zagor · Srpanj 12, 2016, 22:13:31

Tunoš potječe iz porodice ribara. Pradjed Stjepan, umro 1932.godine, imao je punih 35 godina u zakupu Dravu od Donjeg Miholjca do Valpova. Naslijedio ga je sin Josip, Tunošev djed, koji je zakup ribolova držao do svoje smrti 1954.godine i od tada više u Podravskim Podgajcima nema privrednih ribara. Za Josipa su radili Baltazar i Antun Vilhem, zvan Šaranov. Antun Vilhem je bio bez ruke, no to mu nije smetalo da ribari. Tunošev otac nije pokazivao nikakvog smisla za ribolov, no Tunoš je osjetio veliku ljubav prema ribi i rijeci, ne kao ribar već kao sportaš-udičar.
......Zanimljivo da nitko od ribarske porodice Petrović, izuzev Tunoša nije ljubitelj rijeke i ribolova. Djed Josip, osim Tunoševog oca i strica Lovre, imao je i dvije kčeri: Katu i Mariju. Obje su imale djecu i druge potomke, a nitko se od njih nije bavio ribolovom. Tunoš ima brata Stjepana koji se bavi isključivo lovom. Ima i dva sina, od kojih nijedan još ne pokazuje da će krenuti očevim stopama.
Kao i mnogi drugi dječaci sela, Tunoš je od djetinjstva počeo silaziti do obale tihe, mirne, obrasle trskom i travom Stare Drave Podgajačke. Spontano se u njemu rodila želja da pokuša uloviti koju od onih srebrnih ribica što su plivale tik ispod površine....
Već kao osnovac upecao je šarana od 3kg i od tada ga nitko nije uspio odvući od rijeke i ribe.
Pecao je na udice dok nije vidio prvu rolu. To je bilo 1950.godine. Rolu u selo je donio Fabijan Šimenić i prodao je Tunošu za 1000 dinara. Nije to bila prava rola. To je bila rola „drejan“ od drva, promjera 15cm, s osovinom u sredini, bez kočnice i regulatora. Na nju je stavljao silk 0,50-0,60mm, a s teškom varalicom mogao se postići izbačaj od najviše 20m. No i takva primitivna oduševila je Tunoša, posebno jer je na prvi hitac u Staroj Dravi ulovio štuku od kilogram. To je bila prva rola na koju se lovilo u Podravskim Podgajcima. Kasnije je na tu rolu između ostalih riba ulovio i štuku od 7 kg. Udarila je tako iznenada i snažno da je rolu okrenula natraške i polomila Tunošu nokte na prstima. Na živoj Dravi tom rolom nije lovio.
Već 1952.g nabavio je pravu rolu češke proizvodnje Tokosz. Bila je slična današnjim kvikericama ali potpuno nesavršena, no za ono vrijeme ta je rola bila nešto najbolje od ribičke tehnike što je selo vidjelo. Na nju je uhvatio nekoliko štuka od 5kg. S tom rolom izašao na živu Dravu, a prve su žrtve bili bajini i smuđevi. Hvatajući bajine primjetio je raubovanje soma, no tadajoš nije ni slutio da i som napada varalicu. Mislio je da se som kupa, kako su ribari znali govoriti, no polovicom proljeća 1953, u suton, kad su kod bunkera na ušću Stare Drave u živu Dravu bajini najbolje radili, udario mu je jedan som od 2 kg. Od tada mu je lov soma na blinker postala strast.
Odmah nabavlja rolu Rilex. Bila je bolja od Tokoszice ali je imala dosta nedostataka. Vođica je bila mekana, pa ju je silk zarezivao. Prijenos joj nije bio najbolji, a zupčanici su znali zatajiti, naročito kod krupne ribe. S Rilexicom je odlazio na somove. Obično bi birao terene gdje bajini dobro radili, spuštao varalicu dublje i bacao dok se nebi umorio. Vrlo često udarao je krupni bajin ili smuđ, a ponekad i som. Prvi je došao od 18kg. Vod je bila jako niska, spuštala se večer, šišmiši su donjeli prvi mrak, a Tunoš je rizično pustio varalicu do dna. Tada ju je počeo laganim povlačenjem štapa i namatanjem vaditi prema obali. Bila je to obična varalica, svijetli sabljar 12 cm. Som je udario snažno, izbio ručku iz ruke i odmah krenuo prema matici. Izvukao je 90m silka s role. Plivao je naprije uzvodno pa se spuštao nizvodno ,a Tunoš je šetao obalom i čekao da se som umori i ispliva na površinu. Nakon sat vremena som nije bio ništa umorniji nego onog trena kada je zagrizo, i Tunoš je odlučio da ga počne izvlačiti. Začudo rola nije uopće reagirala na njegove pokušaje da ribu dovede do obale. Uzalud je pokušavao okretati ručku. Riba je bila jača od svih negovih napora. Tada je stekao jedno od osnovnih iskustava u lovu na krupne somove. Nije se krupnu ribu moglo rolom privući obali, nego štapom. I ovog je štapom dovukao u plićak, zgrabio za škrge, izvukao na obalu, a vaga je pokazala 18kg.
Godinama loveći varalicom utvrdio je određena mjesta gdje se zadržavaju krupni somovi. Na tim mjestima zadržavaju i krupni smuđevi. Ne odaje ta mjesta. Ne treba mu zamjeriti. Svaki od nas treba si naći mjesto za lov, a ne odlaziti na tuđe mjesto.
Nabavio je i pravu rolu Finesu, pa više nema problema sa sitnim nedostacima onih ranijih rola.
Tunošova iskustva dokazuju da som kreće na varalicu već u veljaći, ako zatopli te dođe, jedan iza drugog nekoliko sunčanih dana. Ne smeta mu što je po poljima snijeg. Važno je relativno toplo vrijeme. Sve do polovice prosinca ako je vrijeme sunčano i relativno toplo, lovio je somove na varalicu. Iskustva su nafdalje dokazala da su najbolje varalice vrste effcet od 60mm.
Kroz sve te godine Tunoš tvrdi da je ulovio na varalicu oko stotinu primjeraka soma između 5 i 10kg. Onih između 10 i 20 kg ulovio je oko 50 komada. One od 20 kg na više pamti. Najveći primjerak mu je od 57kg, zatim ima dva primjerka po 32kg. Ulovio je jednog teškog 31kg te po jednog 28 i 27kg. Meso redovito podijeli. O onima što su mu otpali ne želi govoriti, iako je među njima bilo golemih.

nekinho · Srpanj 12, 2016, 22:27:55

Jedva čekam nastavak....

silure · Srpanj 13, 2016, 05:27:41

Svaka cast

Zagor · Srpanj 13, 2016, 23:00:09

Nastavak priče o Antunu Petroviću-Tunošu iz Podravskih Podgajaca

U veljači 1972., nakon nekoliko sunčanih dana izašao je na Dravu. Počeo je bacati oko devet sati i ubrzo je osjetio udar. Riba je ostala na varalici, osjetio je da nije jako teška, nije se jako otimala i polagano rutinerski dovukao je na obalu te izbacio na snijeg. Bio je to smuđ 8,2kg. Očekivao je soma. Odmorio se malo i nabacio ponovo. Do 13h ulovio je još osam smuđeva kao osam braće, svaki težak oko dva kilograma. Kako ih je lovio, puštao ih je natrag u dravu, a soma taj dan nije dočekao.
Sljedeći dan je također sunčan. Opet oko 9h došao je na Dravu. Do 13h ulovio je 5 smuđeva između jedan i dva kg. Trečeg dana, po isto tako sunčanom danu ulovio je četiri takva primjerka. U drugoj polovini dana krenuo je led, voda se zamutila, sante su se naslagale u limanima i zatokama i lov varalicom te veljače nije bio moguć.
Sljedeće 1973.g, u drugoj polovici veljače, opet je bilo nekoliko uzastopnih lijepih dana. Tunoš nije izdržao i otpješačio je na Dravu. Našao se u istom onom limanu gdje je godinu prije lovio smuđeve i počeo je bacati. Puštao je duboko, skoro do dna ali se som nije javljo. Počeo je zatim vući po srednjim dubinama no bez uspijeha. Prošlo je 10h umorio se i sjeo da se odmori i ogrije na škrtom suncu. Odjednom je primjetio krugove što ih na površini stvaraju sabljari kada izlovljavaju mušice. Pratio je igru sabljara probuđenih iz zimskog sna i odjednom tamo gdje plova sabljara bila najgušća pokazao se vir koji je nedvojbeno govorio da neki grabežljivac napada sabljare.
Bajin, pomisli Tunoš. Brzo stavio umjesto najvećeg srednji effcet i zabacio. Čim je varalica takla površinu zaklopio je preklopnu žicu i laganim potezima počeo vući prema sebi. Nakon dva tri metra uslijedio je udar. I to pravi udar! Mučio se tunoš puni sat, no sa silkom 0,35mm i effcetom 42mm som od 22kg bio je na suhom. To mu je jedna od najmilijih. Te veljače ulovio je još jednoga od 9kg i jednoga od 4kg.
Najteže mu je bilo sa onim od 57kg. Bacao je varalicu u predjelu „Rakit“ kod Ðurđa. Nalet soma je bio lukav, pravi somovski. Udario je mekano, samo napeo silk i ostao nepomičan nekoliko trenutaka na mjestu gdje je napao blinker. Tunoš je znao da nije zapeo da je to riba i podigao štap visoko u zrak. Odjednom je drugi kraj silka oživio. Počeo se spuštati prema dnu. Na dnu se smirio i mirovao. Tunoš ga je provocirao da krene. Otpustio je regulator i potezao naglim kratkim trzajima prema sebi. Nije vrijedilo. Som je i dalje mirno ležao na dnu. Nakon 15minuta iznenada je sunuo prema sredini rijeke. Bubanj role skoro je ostao prazan. Jedva je zaustavio ribu. Tada je počela prava borba. Som se više nije spuštao na dno, kružio je limanom, trzao glavom prema matici, kao da je znao da mu sa obale prijeti opasnost i povremeno se dizao tik do površine. Nakon sat i pol borbe grčevi su napali ruke. Forsirati se nije smijelo, jer je silk bio debljine samo 0,35mm. Jednom rukom držao je štap, a drugu je odmarao. Nakon dva sata borbe som je počeo malaksavati. Osjetio je to po tome što ga je uspio pomaći metar dva prema obali i namotati silk. Oprezno je počeo namotavati ribu prema obali. Nakon pola sata dobio ga je u pličak. Prosto se uplašio ogromne ribe, dužine oko 2 m. Nikoga nije bilo u blizini da mu pomogne. Som je iskoristio njegov kratak predah i odbio se prema matici. Nije daleko otišao, oko 50m. Opet je počelo privlačenje obali. Dovukao ga je do obale, tako da mu je trbuh lagano nasukao na blatno dno. Nije mogao do ribe jer blato je bilo duboko, skoro živo i duboko se zapadalo. Bojao se da ne potone u blato i zaglavi. Krupno tijelo ribe podigao je val vode. Val je podigao mulj, a mulj ušao ribi u usta i škrge. Divljački je skočila prema dubljaku. Zaustavila se prije nego kod prvog bijega. Još ju je nekoliko puta dovlačio do obale, a konačno posljednji puta, nakon 3 sata i 20min borbe, uhvatio ju je palcem za unutrašnju stranu donje čeljusti, a ostalim prstima u udubinu doje čeljusti s vanjske strane i čvrsto stisnuo. Odgovor soma je bio strašan. Bacio se svom snagom svoga repa. Tunoševa ruka pokrenula se u ramenom zglobu. Bol ga je prosto presjekla. Svijest mu se međutim nije izgubila od boli. Usprkos boli još je jače stisnuo čeljust ribe i drugom rukom ju je prihvatio, dok je som bijesno šibao repom i razbacivao mulj. Tunoš mu je podignuo gornji dio tijela i izvuko ga je u rijetki šibljak mladih vrba što su nikle na obali. Bacio ga je u jarak i opružio se na pijesak. Nervna reakcija bila je ozbiljna. Drhtao je, ruke nije osječao. Rame ga je oštro bolilo. Nočima nije mogao zaspati, stalno se borio sa somom. Ako bi zaspao som ga je u snu mučio. Mnogo je noći i dana prošlo dok se smirio. Som mu je samo uspomena.
U Tunoševoj kući na drvenoj podlozi možete vidjeti pričvršćene obje čeljusti te nemani, njene kosti glave i kosti što drže prsne peraje. Djeluju stravično. Kao da potječu od neke nemani iz prahistorije. Ako vas put nanese u Podravske Podgajce, Tunoš će vam trofej rado pokazati.
Bilo je smiješnih zgoda. U ljeto 1975.g došao je na pero nizvodno od mosta kod Donjeg Miholjca. Jedan je Miholjčan sjedio na peru od ranog jutra no bez ulova. Tužio se Tunošu da riba ne radi, neće. Nakon dva tri ubačaja udario je Tunošu som od 15-20kg. Nakon tričetvrt sata dovuko ga je u pličak i gladio glavuda ga smiri i dohvati za škrge. Som se bacio, otkinuo sa udice i iščeznuo u dubini. Tunoš se okrenuo Miholjčanu i rekao- sada smo jednaki, i ja nemam ništa. Obojica su se smijali.

Sutra slijedi priča je o Vladimiru Brezovac (1954) iz Valpova.

silure · Srpanj 14, 2016, 06:09:09

Zanimljive priče

Zagor · Srpanj 14, 2016, 21:13:46

U Valpovu živi jedan od mlade „garde“, jedan od onih lovaca soma blinkerom, kojega vrijeme tek dolazi, no također jedan od onih kome su jedina ribička ljubav blinker i lov soma blinkerom.
Vladimir Brezovac (1954), rođeni Valpovčanin, porijeklom dokle sežu sjećanja Valpovčanin i potomak porodice koja zvanjem ili sklonošću uvijek bila vezana uz Dravu i Karašicu.....
...Vladimirov otac, Stjepan Brezovac-Stipa niz je godina oredsjednik ili podpredsjednik ribiča u Valpovu. Osim toga, aktivan je udičar, pa je Vlado imao od koga dobiti prve pouke o udičarenju. Kao dječak, čim je ojačao otac ga je vodio sa sobom na ribarenje i malo po malo rodila se Vladi sklonost udičarskom sportu. Od 1960.g počeo je odlaziti na ribarenje, i to na Karašicu, kedericom. Prva iskustva stekao je loveći kedere a za 10 rođendan, 10.VI.1964. roditelji su mu poklonili rolu „Mičel 320“ i štap. Poveli su ga taj dan na Dravu da iskuša rolu. Tog dana uhvatio svoju prvu ribu na varalicu, jeza 30dkg. Od tog dana zna samo za varalicu.
Školski dani, teški i puni učenja, dopuštali su da samo ponekad odlazi u lov. Ljetni raspusti bili su ono pravo vrijemekada je uživao u lovu varalicom i kada se posvetio lovu bajina, a kasnije somova.
Loveći godinama počeo je najprije pamtiti, a zatim i zapisivati iskustva i doživljaje. Te su zabilješke danas dnevnik, bolje reći knjiga utisaka stara desetak godina. Kada se jednom objavi, bit će to pravi užitak za nas ribiče u dugim zimskim večerima.
Utisci koje zapažao obuhvačaju mnogo podataka. To su podaci o svakoj promjeni vodostaja, o temperaturi vode, tlaka zraka, o mjesečevim mjenama, o tome da li voda bila čista ili mutna i o ulovima pri svakom izlasku na vodu.
Nije slučajno počeo bilježiti takve podatke. Drava je naša najćudljivija rijeka. Posebno posljednih godina kad njen vodostaj ovisi od propusta vode na hidroelektrani kod Varaždina. Pri svakoj promjeni vodostaja riba se drugčije ponaša, a prudovi i preljevi se promjene. Kod različitih promjena vremena riba se riba se različito ponaša. Ponaša se različito pri mutnoj i čistoj vodi, po danu i mraku, po mračnoj i mječeninom obasjanoj noći itd. Odlučio je bilježiti te promjene, kako bi ih nakon niza godina mogao pretvoriti u zakonitosti.
O blinkanju je učio od oca. Lovili su bajine danju na prudovima, gdje su zalijetali iz dubljaka i napadali sitnicu što se sakupljala u toploj plitkoj vodi pruda ili se pri laganom poratu rijeke probijala preko prudova na svom uzvodnom putu. Noću je otac na takvim terenima lovio soma. Za razliku od bajina som se nije zalijetao na prud. Poput kradljivca privukao bi se na prud i vrebao. Sitnica bi prolazila pokraj njega,a da ga ni osjetila nebi. Tek iznenada kada bi naišla gusta plova, poveći jez ili neki neoprezni bajinčić, sunuo bi, zgrabio ga i nestao u dubljaku da se opet vrati i lovi hranu koju odabere, a ne onu koja mu je najbliže kao što su lovili bajini. Bajini su nasrtali na varalicu čim bi im došla u vidno polje, ako su bili gladni. Som je ignoriro varalicu, vrebao je i čekao bolji plijen i bio nadasve oprezan u plitkoj vodi pruda. Ipak pokoji se prevario. Otac je uhvatio noću više onih od dva do pet kg, a samo jednog od sedam kg. Lovio je otac noću varalicom i pod plitkom obalom. I tamo se som noću privlačio. No oni najveći što su cijele noći cmoktali, puckali i raubovali takvom snagom kao da se konji kupaju u Dravi, nikada se nisu javljali na varalicu u pličaku.
Jednom je počeo razmišljati: Zašto? Došao je do zaključka: zato što im plitka voda ograničava kretanje i ne pruža osječaj sigurnosti. Potvrda tom zaključku bio je doživljaj iz lipnja 1971.g. Vlado je prije podne došao u lov na bajine. Nabacivao je mali „effcet“ na silku 0,30mm. Bajini su dobro radili, nekoliko ih je uhvatio, a zatim, odjednom su nestali kao da ih je netko otjerao. Sjetio se da između onih zadnjih raubaova bajina da su dva tri nekako drugčija, ne onako bučna, više tupa, podmukla, a jedan je bajin nekako čudno poslije takvog rauba iskočio iz vode, ne kao da nasrče na sitnicu, nego kao da bježi. Na slijedeći hitac zakvačio se krupni som. To je bilo na granici limana i brzaka, a bilo je 10 sati prije podne. Od prvog naleta izvuko je skoro čitav silk s kotura. Negdje u rini legao je na dno, zavukao se pod kladu i otkinuo silk.
Umjesto soma ostalo je iskustvo. Te krupne primjerke treba tražiti u limanima, na granici limana i struje, tamo gdje se voda miješa, gdje kuha i gdje je najdublja, gdje su njene bujice nanjele stabla i klade, potopile ih na dno, jer na granici struja gubi snagu, ne može dalje plaviti nanos pa tone na dno. A baš su u tom potopljenom nanosu skloništa soma. Vidio je kasnije da ti krupni primjerci baš u limanima cmokću, tu se kupaju i tu ih je počeo loviti.

Nastavak sutra.....

Zagor · Srpanj 25, 2016, 22:35:02

Nastavak priče o Vladimiru Brezovac iz Valpova.
Promatrao je ljeti, pred zalazak sunca, kako se nad površinom odjednom pojave rojevi mušica. U ogromnim rojevima roje se mušice nad vodom, a zatim se strelovito spuštaju do površine, udare u nju, malo na njoj zastanu kao piljepljene,a zatim se dižu iznad vode i opet nastavljaju igre spuštanja i dizanja do mirne površine rijeke. To je čas za sabljare. Odjednom s pojavom mušica, dižu se i sabljari na površinu te počinju uzimati mušice lagano, otmjenih kretanja, kreću se sabljari tik ispod površine, uzimaju mušicu ustima,a pritom zbog laganog zaleta izroni im hrbat s leđnom perajom iz vode te djeluju poput dupina ili lososa.
Hvatao je mušice, prešao ih i spremao. Bilježi datume kada je koja uhvačena, tako da ima čitavu kolekciju s bilješkama o nailasku raznih vrsta mušica.
Odmah iza sabljara pojavljuju se bajini. Još se sabljari nisu zasitili mušicama, već ih bajini osjetili i došli na gozbu. Liman odzvanja od bijesnih nasrtaja lakomih bajina na sabljare. Voda pršti, poneki sabljar u bijegu pred smrću iskače na obalu. Dvadesetak minuta traje pokolj sabljara, a tada se među bajinima pojavi nekoliko onih podmuklih raubova i bajini nestanu. Kao rukom presječena prestaje njihova gozba. Nigdje više nijednog. Površina limana opet je mirna. To je već mrak. Sunce je zašlo, sumrak se spustio i smijenio ga je mrak. Ako se svi somovi nisu zasitili, treba bacati na granicu struje i limana, najbolje „effcet“ od 60mm, puštati ga da tone oko 2 metra i zatim početi laganim potezima prema obali. Gladan som će zagristi. Napada varalicu dok još slobodno tone, ili dok je se povlači prvih nekoliko metara. Tako lovi somove u lipnju, srpnju i kolovozu, a ako je toplo i u rujnu.
Ostale mjesece nije iskušao. Ostalih mjeseci najprije ga je spriječavala škola, a kasnije studij šumarstava, gdje mu do diplome nedostaje nekoliko ispita. Nije bilo vremena, osim preko ferja, a kasnije, za vrijeme studija i preko ferja, morao je spremati ispite za jesenski ispitni rok.
Tako, na prelazu sutona i mraka, u lipnju 1972, ulovio je na varalicu svog prvog soma. Imao je svega 2 kilograma. Dan je bio vedar, bližila se večer, iz daljine čula se grmljavina i vidjelo se sijevanje, vjetrić je namreškao površinu, ali kiše nije bilo. Barometarski tlak, neznatno je pao.
Sve što je ulovio poslije ovog prvog, ulovio je za takvih vremenskih uvjeta i u bistroj vodi. Voda uvijek mora biti bistra, bez obzira da li raste ili pada.
Poslije onog prvog od 2 kg, ulovio ih je petnajstak, no nijednog velikog nije uspio izvući. Največeg od pet kilograma ulovio je ljeti 1974 godine. U jednom teškom 4,6kg našao je raka, nekoliko kedera i njušku mlade lisice. Nekoliko zbilja krupnih zakvačio je posljednih godina, no nijednog nije uspio izvući. Uvijek je nešto nepredviđeno u poslijedni čas pomoglo somu da pobjegne.
Dva od tih velikih neće zaboraviti.
Srpanj 1972.godine liman uzvodno od valpovačkih vikendica. Došao je na vodu oko 19:30h, a obećao je mami da će se vratiti do 21h. U daljini je sijevalo i čula se grmljavina. Vjetrić je na momente namreškao površinu. Vidio je odmah da je to ono pravo vrijeme za lov na soma. Prve su kao i uvijek došle mušice. Za njima sabljari, pa bajini. Mjeseca nije bilo. Pao je mrak, a bilo je mračno tako da nije vidio vrh štapa. Svezao je baterijsku lampu oko vrata i počeo nabacivati čim su se bajini izgubili. U 20:25 h udario je baja. Udario je mekano i dao se lagano voditi sve do par metara pred obalu. Zatim je sunuo prema struji, zaustavio se prema rini negdje u granici limana i više se nije dao pokrenuti. Vlado se naslonio na obalu, opustio regulator, držao štap i čekao.
Kod kuće se nije pojavio do 22h, a mati je počela očajavati. Otac je sjeo na moped, znao je gdje Vlado lovi somove i našao ga je na limanu kako još drži soma. Dogovorili su se da otac ode kući, smiri majku, uzme ključ od čamca, ode po čamac tamo do vikendica, pa da iz čamca probaju uhvatiti ribu. Nakon sat vremena (23:30) otac je došao sa čamcem. Ušli su oba u čamac i krenuli prema rini. Som kao da ih je prezreo, sunuo je pod obalu, zapleo silk u korijenje, pokidao i pobjegao.
Od tada Vlado baca varalicu iz čamca. Kako soma lovi varalicom samo noću, sigurniji je u čamcu. Navuče čamac na obalu ili sidri. Baci sidro na dno, a na drugom kraju konopa što drži sidro veže dasku-sjedalicu. Ako udari som, baci sjedalicu u vodu i tako jednostavnim načinom oslobodi čamac sidra.
U kolovozu 1974.g za neuspjeh su krivi komarci. Odmah kako su bajini prestali raubovati, zakvačio je krupnog soma. Imao je na roli „Rojal“ od 0,40mm i bio siguran u uspijeh. Držao je soma jedan sat, a komarci su tako žestoko grizli da više nije mogao izdržati. Bio je sav izboden pa je počeo forsirati. Krenuo je soma prema obali, a u borbi i otimanju ribe pukao je silk na mjestu gdje je bila vezana varalica. Vjerojatno ga je som zubima prebrusio. Od tada stavlja predvez od tanke žice što preporuča i drugima. Možda već ove godine Vlado uhvati svog životnog kapitalca. Da će ga jednom uloviti, ne sumnjam. Uz njegovo znanje i upornost kapitalac mu nemože promaći. Sretno, mladi majstore!

Sljedeća priča je o Ivanu Galovac (1928)iz Osijeka.