DIRIGENT

[No]

                                                              DIRIGENT

Sjedim u čamcu,parkiran na pola rijeke. Lovim ,varam smuđeve.

Ispred mene je oveći kofer, u kojem držim varalice, uredno složene.
Ima ih na stotine.
Naravno da mi nisu sve potrebne ali mi trebaju.

Zašto?

Zato što sam dirigent.

Sam pogled na otvoreni kofer, govori da to nije komorni orkestar.

To je filharmonija.

Viole,violine,violončela,kontrabas,drveni puhaći instrumenti,limeni puhaći instrumenti,udaraljke...
Sto čuda u kutiji mojoj.

Šedovi,twisteri,šedtwisteri,glavinjare,vobleri,sve u različitim bojama,udice u različitim brojevima sa olovnim glavama u različitim oblicima i težinama.

Tu ima kombinacija kao u lotu.

Koja je dobitna.

Tko zna.

Zavisi od rasporeda brojeva, a svaki broj je dobitan.


Kao i brojevi u lotu tako su i moje varalice, sve dobitne.


Kombinaciju slažem i dirigiram po cijele dane. Često puta budem i uspješan.


Koncert je to kojim odzvanja tišina.

 
U toj tišini vrišti razigrana duša djeteta u tjelu odraslog čovjeka.

U toj tišini se razvija jesenji dan.

Jesenji dan,vrijeme koje je poput polovnog auta.
U svakom trenu se može pokvariti.
Ne može čovjek na to utjecati, ali se može pripremiti. Postoji za to raznovrsna odjeća.

Sjedim na pola rijeke u čamcu.

U  čamcu,u ljusci  od oraha stvorenoj za uživanje.

Parkiran sam i ne vidim nigdje parkirni aparat, ne vidim nigdje pravila,ne vidim nigdje nikoga.

Samo tišina,poneka ptica i tmurni oblaci na nebu koji od nekuda dolaze da bi otišli.

Tamni,teški oblaci što prijete,lete nebom kao da su od perja.

Vjetar puše.
Lagan i hladan vjetar, tiho bere lišće sa drveća i rasipa ga uokolo.

Zatvorio sam oči i puštam mu da mi hladi lice.
Puštam mu da mi najavi miris čvaraka što dolaze, okus pečene slanine, na ražnju pečene,kraj rijeke uz zabačene štapove.

Puštam mu da mi najavi životne studeni,bolest i vremena zla. Predosjećam da će doći i pomalo se spremam kao za jesenji dan.

Umišljam si da ću se znat nosit s tim.

Umišljam  si da ću pokriti ta vremena zla i ugrijati ih poplunom od sjećanja.


Pokrit ću ih savskim rosama.

Pokrit ću ih vodom što klizi među prstima.

Pokrit ću ih prijateljstvima.

Pokrit ću ih neprospavanim noćima.

Pokrit ću ih ulovljenim i izgubljenim ribama.

Pokrit ću ih letom vodomara i okom što ga prati.

Pokrit ću ih iskonskim ljepotama, koje skupljam godinama poput kolekcionara.



Skupljam boje,skupljam pljuskove,skupljam toplinu sunca, skupljam sjene i tragove,skupljam note po granama,skupljam snove i borbe sa manama.

Puštam tom hladnom  vjetru da mi svira sve te najave, ali mu ne dopuštam da me nosi poput lišća ili oblaka.


Sjedim u čamcu,u toj ljusci od oraha i uživam.

Uživam tišinu jesenskog dana.

Uživam susret sa vlastitom dušom i prepuštam joj prostor da se raspleše  po salonima i dvoranama.
Puštam joj da leti, da bude slobodna.


Dušu svoju izvodim na pašu po pašnjacima.


Hranim ju ljepotama.

Hranim ju i uzgajam,da bude jaka,da ne padne pod teretom tjela što se raspada.


Svaki put kad zatvorim oči s dušom se svojom sastajem za tren,poput zaručnika što svojoj zaručnici obećava vjernost i ljubav,obećavam joj da ću i otvorenih očiju biti njen.


Često ne uspijem

[Smithwick maniac]

 

[Kugla]

Svaka čast No, tebi nikad ne nedostaje inspiracije 

[No]

  e moj, Kugla ne znam jel to dar , muka il oboje. Samo znam da sinoć nisam oka sklopio i da mi se sad uopće ne spava.  I ne znam zašto to uopće radim. nit imam kakve koristi nit razloga,a nekad mi se učini kao da moram. 

[nekinho]

 

[Kugla]

e moj, Kugla ne znam jel to dar , muka il oboje. Samo znam da sinoć nisam oka sklopio i da mi se sad uopće ne spava.  I ne znam zašto to uopće radim. nit imam kakve koristi nit razloga,a nekad mi se učini kao da moram. 

Zapisuj to negdje i spremaj, nikad se ne zna koga ćeš obradovati sa lijepim tekstovima. Možda da i izdaš nešto ili da otvoriš blog i pišeš