PRIVILEGIJA

Autor No, Siječanj 22, 2018, 22:23:13

« natrag - naprijed »

0 Članovi i 1 Gost pregledava ovu temu.

No

                                       PRIVILEGIJA

                                                                                                                                                             
Kao i svaki drugi dan, jedan zimski dan je pri kraju,smiruje se i nestaje. Izronio je iz noći i evo lagano tone nazad u noć.

Sjedim u uglu tople sobe i slušam ponajbolje svijetske instrumentale na gitari.

Ne mislim ništa, samo slušam.

Povezujem se nekim nevidljivim nitima, sa meni nepoznatim ljudima i njihovim prstima. Prepuštam  tim vanvremenskim djelima da prebiru  po mojoj duši., po rebrima.

Očiju sklopljenih,poput zastora, spuštenih nad kazališnim daskama.

Prisustvujem predstavi.

Gitara se smije, plače, zavija i poskakuje.

Prepuštam se zvučnim valovima da me nose po pučini.
Došaptavam se s orlovima dok pružam pogled preko planina.

Tonem poput dana na izmaku, u mračnu noć, držeći u ruci, lijepu, elegantnu čašu,  napunjenu tamom crnog vina.

Zategnute žice vibriraju, jedna za drugom proizvodeći skladne tonove, složene u niz poput stabala u šumi.  Svaki ton poput stabla u šumi stoji na svom mjestu.
Svaki ton poput travke na livadi stoji na svom mjestu.
Poput bijelih crta, prate jedan drugoga i drže cestu.

Čitav život bi mi bio potreban da analiziram zvuk koji dolazi iz zvučnika i to me ne zanima.

Prepuštam se i uživam u trenutcima.

Kao i svaka skladba, jedna je pri kraju, smiruje se i nestaje. Izronila je iz sjene i sjeni se predaje.
Kad se sve završi, završit će tamo gdje su završile i sve one noći koje su se predstavile i otišle.

Duša je moja poput gitare.
S vremena na vrijeme puhne kroz nju vjetar nemira,pa zasvira. Ispusti oblik, ispusti riječ, ispusti sliku, zavibrira.

Rijetki su to i svečani trenutci, ali ih ipak ima. U njima kupam svoja  nastojanja i dileme,bilježim priče i poeme. Ponekad ih trpim,ponekad im se radujem.

Jedino s čim se mogu usporediti ovakve noći, dani su provedeni u osami, u čamcu, na rijeci.

Dok god nosim uokolo, ove uši što slušaju i ovaj par oči što gledaju, osjećam to kao privilegiju.
Suosjećajući na neki način, noseći u mislima ljude koji ne vide i ne čuju.

majstor

Upravo slušao Dire Straitse i uživao u gitari.  :hi: