Lovimo koliko možemo

[No]

Lovimo koliko možemo





 Kada si osuđen pisati,kada si osuđen misliti, kao da si bolestan, kao da si blagoslovljen imati vremena za to ali  prije ili kasnije, shvatiš kako nije  jednostavno.

Svi vi koji mislite drugačije, probajte napisati četiri smislene rečenice i osjetite slast svake slijedeće.


Kada idem u ribolov, kao što očekujem ubosti ribu, očekujem ubosti i mirno vrijeme, može maglovito, može  minus, može i oblačno, može i kiša, molim samo bez vjetra.

Obično bude kao i u životu, kako je tako je pa se snalazi.


Danas se dan  približava svome mračnom nastavku.

Sjedim u čamcu

Sjedim u sobi

Kao kauboj u večernjim satima negdje u preriji, koji prstima vješto zateže žice na gitari, zabacujem varalicu u rijeku svoga života i umišljam da sviram dok prebirem  po dnu.

Nadam se da će netko tu varalicu zaustaviti, isto kao što se onaj kauboj nada da ga netko sluša.

I u jednom i u drugom slučaju u pitanju je osjećaj, u pitanju je duša.


Kada pređeš igricu shvatiš kako je sve relativno

Okolnosti su bitne i nebitne

Rezultat je bitan i nebitan


Jedino što je kvarno, što propada, što nestaje,  to sam ja, to si ti, to smo mi.


Trajemo u nekoj relaciji kao što traje pjesma, otpjevana hrapavim glasom,uz pratnju gitare, negdje u preriji.


Zato zabacujem varalicu strpljivo, tiho, najnježnije što znam, jer  varam sebe, dok mi curi vrijeme.


Pokatkad se  ulovim, otkačim i pustim


Nisam prvi

Nisam ni zadnji


Prsti mi mrznu, misli kovitlaju,nos mi se smrzava, često pomislim da samo budala uživa u ovakvoj zabavi.


Na neki način, kao kazaljka na vagi, koja titra između tereta i uživanja.

Na neki način kao izmaglica na horizontu

Na svaki  način, neka uvrnuta vrsta, koja u današnje doba, ni sama ne zna objasniti razloge svoga postojanja

Isto kao što ga u šumi, ne zna objasniti  gljiva ludara.


Možda i nije potrebno objasniti  ali mora se biti,  kako bi sve u nama i oko nas ostalo u ravnoteži.


Nikada nije i nikada neće biti jednostavno

Nikada nije i nikada neće biti jednostavno na bjelinu prostrti slovo

Nikada nije i nikada neće biti jednostavno prebirati žice na gitari

Nikada

Nikada

I nikada neće biti, ali ako ipak  ikada bude, onda neće biti nas


To  je isto kao da ptice pjevice u proljeće ne zapjevaju

To  je isto kao da se medvjedi ne bude iz zimskoga sna

To  je isto kao da postoji godina u kojoj nam rode i laste ne dođu

To  je isto kao da pčele iščeznu

To je isto kao da nemamo više razloga biti tu



Kao ukras u kutu

Kao uho koje u govoru  prepoznaje rastegnuti smisao

Kao nenametljiva slika na zidu što zaustavlja pogled u pokretu

Moja sjena i ja

Pišemo i pjevamo

Lovimo koliko možemo, osjećaje i riječi, koje putuju svemirom