Malo s povijesnog aspekta

[maverick]

Prema američkim izvorima, eksperimenti s plastikom počeli su već 1920. godine, a Ray Greene, djelatnik tvtke "Owens Corning" proizveo je prvo kompozitno plovilo 1937. godine (negdje se navodi 1935.), ali nije nastavio zbog krhkosti tadašnje smole koja je najvjerojatnije bila fenolna. "Bason Industries" pokušali su gradnju stakloplastičnog plovila ranih četrdesetih godina prošlog stoljeća. Njihov je problem bio što nisu koristili odjeljivač pa se trup nije mogao odvojiti od kalupa.

Svi potrebni materijali za plastičnu gradnju bili su poznati već tijekom tridesetih godina. Staklena vlakna poznavali su još žitelji iz drevnih vremena, a masovna proizvodnja staklenih niti postala je moguća od 1932. godine. Tada je istraživač u tvrtki "Owens Glass" slučajno usmjerio mlaz stlačenog zraka u struju rastaljenog stakla i time proizveo vlakna. Nakon što se "Owens Glass" 1935. godine udružio s tvrtkom "Corning", metoda je bila prilagođena za proizvodnju njihove patentirane "stakloplastike". Proizvođači su uvidjeli mogućnosti kombiniranja staklenih ojačanja i plastike, ali su morali čekati još nekoliko godina za odgovarajuću smolu. "Du Pont" je dobio patent za poliestersku smolu 1936. godine, premda prvi izravni predak današnje poliesterske smole dolazi 1942. godine iz tvrtke "American Cyanamid".
   

Jedrilice i jahte

Zahvaljujući tim dostignućima Ray Greene je bio u mogućnosti 1942. godine krenuti u novu, pouzdaniju gradnju, te izgraditi malu jedrilicu. Prema nekim saznanjima to je mogla biti jedrilica klase šljuka, a svjedoci iz tog vremena ističu da je imala čudan izgled. Sljedila su druga "plastična" plovila, od kojih je jedan primjerak izložen na "US boat showu" 1947. godine. Prema nekim izvorima, vjerojatno je već kasnih četrdesetih godina prošlog stoljeća postojalo na tisuće stakloplastičnih plovila, premda vrlo malih. Prvi poznati model stakloplastične daske za surfanje pojavio se 1946. godine.

Ozbiljna serijska proizvodnja plastičnih plovila počela je pedesetih godina prošlog stoljeća. Najvjerojatnije je prva stakloplastična jahta bio keč dužine 42 stope pod imenom "Arion", izgrađen 1951. godine. Njegov je graditelji bio Sidney Heereshoff. Gotovo istodobno jedrilicu je izgradio Carl Beetle Swan u Georgiji - 12,5 stopa, cijena 5.000 dolara. Ray Green je do 1957. godine izgradio 175 malih plovila dužine 25 stopa prema projektu čuvenog brodoprojektnog ureda "Sparkman & Stephens", čime je postao pionir serijske proizvodnje. Začetnicima prave serijske proizvodnje plastičnih plovila smatraju se rođaci Pearson, a pokrenuli su je 1959. godine.

U Europi se prvo stakolplastično plovilo pojavilo ranih pedesetih godina prošlog stoljeća. Smatra se da je mala jedrilica dužine 12 stopa koju je napravila tvrtka "W&J Tod" prvo stakloplastično plovilo, premda je to bilo skoro istovremeno kada je 1952. godine izrađena jedrilica "Flying Twenty". Tu je jedrilicu izgradila tvrtka "Halmatic" koja je 1954. godine proizvela prvo veliko stakloplastično plovilo na svijetu. Motorni brod "Perpetua", dužine 48 stopa, izgrađen je kako bi se britanskom admiralitetu pokazalo da stakloplastično plovilo može izdržati vibracije dizelskog motora. "Halmatic" je od tada proizveo na tisuće radnih i rekreativnih plovila i ostao jedan od vodećih proizvođača stakloplastičnh plovila do danas.
   

Elanova ekspanzija

Egzaktne podatke o prvom stakloplastičnom plovilu izgrađenom na području bivše Jugoslavije nismo uspjeli naći. Ipak, čini se da je prvi počeo slovenski Elan. Oni su sa stakloplastikom počeli raditi sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća, u prostoru jedne napuštene pilane, a proizvodili su potrebe JNA, kesone za mostove i hidroavione. Uz tu proizvodnju 1966. godine krenula je i gradnja brodica, najprije dva tipa pasara od 4,05 i 4,30 metara.

To je ubrzo rezultiralo gradnjom novog pogona u Begunju i pokretanjem ozbiljne, serijske proizvodnje plovila. Ozbiljnost i kvalitetu potvrđuje činjenica da je tadašnju proizvodnju kontinuirano nadzirao inspektor londonskog Lloyda, koji je pogon posjećivao jednom tjedno. Kontrolirala se tehnologija proizvodnje, kvaliteta materijala, radni uvjeti... Krajem šezdesetih godina Elan je imao veliku proizvodnju. Samo pasara od 4,80 metara, u to vrijeme njihov najpoznatiji model, proizvodila se u više od 100 komada godišnje, i najvećim dijelom izvozila u Francusku i Norvešku.

Nismo uspjeli doći do podataka kad je pokrenuta proizvodnja u Kvarnerplastici i Grebenu u Veloj Luci koji, također, spadaju među prve graditelje plastičnih brodica na našim prostorima. Zatražili smo pomoć na nekoliko strana, valjda će nam netko dati, odnosno pronaći konkretne podatke. Ne treba isključiti ni mogućnost da je to prvi napravio netko u "kućnoj radinosti", a što nije nikada javno objelodanjeno. Voljeli bismo da se i takvi jave, ako postoje, pa još ako imaju fotografiju...