NADA

[No]

NADA


Život je put koji treba proći.

Planina, dolina, brežuljak, otok, more, rijeka, svugdje se živi i živjet se može.

Dok putuješ, dok živiš, osjetiš napor, muku, al ideš.
Što dalje putuješ, što se više penješ pogled je sve ljepši a put je sve teži.

Mada se i u nizini, na brežuljku, otoku, moru, rijeci može naći lijepi pogled, ipak samo se u planini  pogled širi kao zaraza.

U visini se nagrade same djele.

Neki ljudi iz straha od puta,ne odabiru ništa.
Muvaju se tu kao da žive,kao da putuju.pomalo pokušavaju splašit čovjeka do sebe ne bi li im postao društvo,ne bi li ostao uz njih,ne bi li zajedno lakše savladali strah od života.
Na neki način komforno je i ugodno bit masa.
Lako se sakriti, lako je zbrisati ili je to samo privid strašljivih ljudi koje lako hvata panika.
Tko će to znati.

Neki odaberu dolinu, brežuljke koje baš i nije teško svladati, al im je i obzor takav. Nema tu pogleda u daljinu. Nema tu onih vjetrova što šibaju. Što oblikuju kamen u planini.
Što oblikuju karakter u tišini.

Ma nema veze bar su odabrali.

Ljudi koji odabiru planine posebna su sorta.

Teško im je i ne uspijevaju svi, ali poneki i uspiju.
Uspiju osjetit slast vrha, krova svjeta.

Ponekad, poneki i ne siđu. Ostanu gore zauvjek opijeni pogledom,uživajući stopljeni s prijateljskim okruženjem kao da su tu rođeni..,iako su uvijeti više nego surovi.

Većina od manjine, kad se uspije dokopati vrha pokušava nastaviti spust niz drugu stranu planine i putuje dalje, opet s teretom i mukama druge vrste al ipak mukama.

Teško je ići uzbrdo a možda još i teže nizbrdo.

Bez muke se neda putovati. S mukom se na put kreće i s mukom se put obično završava.

Ljubav je jedina koja muku ublažava.

Kada ju nađete,čuvajte ju i pazite, ona je lijek za umorna koljena, ona je hrana za miran san.
Ljubav je mast za svaku ranu.

Obratite pažnju pokušajte ju prepoznati.
Nije to lako jer je nenametljiva, tiha, samozatajna.

Manjina od manjinine manjine, koja se uspne jednim dijelom staze,  uplaši se iz razno raznih razloga i pokušava se vratiti na polaznu točku, pritom  domišljajući se na razne načine opravdati svoj kukavičluk. 

Muvatori ih naprosto obožavaju.

Putnici povratnici postaju predvodnici muvanja. Predvodnici beznađa.

Narav je naša takva i ne možemo uteći od nje, dok govori da želimo više no što nam treba,da uzimamo više no što možemo nositi, da želimo sve a da za to damo ništa.

Budućnosti  ostaje da oblikuje našu narav kao što oni oštri vjetrovi oblikuju kamen u planini i karakter u tišini iz dana u dan. Budućnosti  ostaje mnogo toga, za što sad nismo spremni, ali ipak sudjelujemo.

Nama uvijek stoji na raspolaganju da procijenimo svoje mogućnosti i odaberemo put.

Što je najbolje i što je najisplativije nitko ne može potvrditi sa sigurnošću.
Možda je najbolje pratiti stazu koja vas na neki nači očarava,privlači,zove.

Kakva je ta staza.

To je staza nade.

Kako izgleda.
Koje je boje i mirisa.

To jedino vi možete znati jer to je vaša nada.
Vi je tražite, vi je čuvate, vi je njegujete ,vi je oblikujete, samo je vaša i ničija više. Nitko vam je ne može ukrasti ,nitko vam je ne može oteti. Ostati bez nje možete samo vlastitim  nemarom, bahatošću, lijenošću.

Nadu ako izgubite čini mi se da ste stvarno izgubljeni.

Imate li svoju nadu.

Jeste li ju našli. Dali ju uopće tražite.

Čini mi se da ako ju dobro njegujete, oblikujete, čuvate i pazite, ta nada vas može nositi preko vaše planine i tiho vam u uho reći, da nitko drugi ne čuje, ja te njegujem,oblikujem, čuvam i pazim od svakog zla. ja sam tvoja nada. ja sam tvoj smisao.

Kad čujete taj tihi šapat znajte da ste spremni biti kap u rijeci povjesnih vjetrova koji će oblikovati buduća stoljeća.

Kad čujete taj tihi šapat znajte vi ste ona vrsta ljudi koja prelazi planine naizgled s lakoćom.

Molim vas ostavite putokaz, ostavite trag onima koji nisu kadri a hoće. Onima što se trude.
Molim vas ostavite komadić boje, komadić mirisa po kom ćemo znati kojim putem idu najbolji, najzanimljiviji, najduhovitiji, najzabavniji ljudi što putuju.

Molim vas najiskrenije za komadić nade.

Zaboravih na početku reći . Djeleći nadu, ne možete ostati bez nje.
Što je više dajete sve je više ima.

Molim vas djelite.
Ako nam je išta potrebno, potrebna nam je nada.

Da ima smisla putovati.
Da ima smisla živjeti.