DISTORZIJA

Autor No, Ožujak 23, 2019, 22:50:22

« natrag - naprijed »

0 Članovi i 1 Gost pregledava ovu temu.

No

DISTORZIJA




Pjevaj, pleši, nemoj stati, jer kad staneš, možda se više nećeš moći sjetiti zašto si  počeo  pjevati.

Ne plaši se grčeva, nema ovdije onoga koji grčeva nema, u svakom od nas neki grč drijema.

Čovjek  sam, možda malo neobičan, možda skoro star.
Al još uvijek  učim i ne šparam vremena.

Danima poput spužve upijam rafalnu paljbu dijetlića, što tuče po kori drveta. Upijam  zavijanja čagljeva i krikove čaplji, i kliktanje orlova, kao i umilnu pjesmu ptica pjevica.

Upijam i razgovore sa zanimljivim ljudima.

Upijam i još štošta, čega nisam ni svjestan.

A u onim drugim danima trudim se da ne pijem gnoj popucalih čireva, kojim nas bombardiraju ljudi koji liče na ljude.

Naprosto izbjegavam matematiku bez brojeva i glazbu bez tonova, iako je teško i sve teže odolijevati napadima.

Sanjar sam, što u ribolovne štapove ugrađuje korijen drveta i rog jelena.

Balansiram između lijevog i desnog, neralnog i realnog, kao vozač slaloma.

S naboranim  licem starca i dušom dječaka, jurim kroz dane, kao vjetar što juri kroz zrak.
Koračam kroz život a korak mi je spor, korak mi je lak

Nastupam pri tom u samoćama, srca umivena i iskrena, poput bijeline snijega u hladnim zimskim noćima.

Učim se.

Kao što plesačica, prateći ritam glazbe, zavodljivo njiše kukovima tako i ja, svojim slalomima,  pokušavam slušajući, pratiti ritam vremena.

Kad izgleda da stradam i da  nemoćno padam, to  tako izgleda, a u stvari je samo refleksija na ritam .
To je grč  kojim me u sred pokreta lomi sveprisutna distorzija.

Grč kao grč, relativno brzo prođe.
Masažom dodirujem bolno područje

Nedam se dok gledam, kako prošlost za nama  gorko plače, na najjače, dok nas ispraća u kontrasmijer.

Niti jedan instrument ne jeca tako kao violina. Gudi, studi, kao kasna jesen kad postaje zima.

Međutim.
U meni, bez obzira na godine, na poglede, i na te jecaje violine, još uvijek radosti ima.

Kazaljke su neke stale ali nisu sve
Nekad je nada bila rezervirana za normalne
Danas je još, izgleda, ima samo za nas.

Ne predajem se hladnim danima. Ložim vatru i borim se.

Pratim ono što me zanima.

Distorziju ostavljam nekim drugim ljudima i ženama.






feco

 :clap2: :clap2: :clap2: i ja se vidim u ovome tekstu......ne damo se mi  :hi:
BRZO I BEZ VEZE