MI

[No]

MI



Gledajući poteškoće s kojima živimo, gledajući stvari kojima se divimo, gledajući laži pred kojima žmirimo.

Mi iz suterena, sa katova, mi iz sela i gradova, sa stadiona, iz restorana i parkova.

Sve smo to mi.

Mi, koji kao zadnji bijednici, nudimo sve naše bijede i sve naše laži najslabijima među nama, glumeći  vodonoše  što nose vodu umornim nadničarima.

Trpamo,  najgore od sebe, u davno poderane vreće, iz kojih na sve strane ispada to smeće.

Trudimo se, ne znam iz kog razloga


U srcu, kao u kući na kraju sela, u duši, kao u podstavi od odjela, skrivamo ono što bi svaka dobra majka od djeteta htjela.

Nosimo potajice svoje kaleže dobrote, iz kojih se ne ispada, nosimo svoje mladeže ljepote, nosimo ograde, od straha, od sramote.

Trudimo se, iz, ne znam kog razloga


Na jarbolu vijori zastava

Tako je bijedno živjeti život kao uhoda


Cure mi misli.

Na raskršću života, riječ se čeka.
Riječ, nježna, topla, meka, kao toplo pecivo. Riječ, kao utjeha za čovjeka,  kao lijek za dušu odvijeka i dovijeka.

Dolaze mi slike

Rođenje
Dan kad nas novi čovjek posjećuje. Dan kad na svijet dolazi nova osoba, dan kad u kuću dolazi još jedna sudbina.

Sprovod, sahrana.
Mjesto gdje čovjek zastane, gdje se na tren sudari sa jednostavnom stvarnošću. Trenutak kad nas bližnji napušta.
Situacija u kojoj je jedna friško iskopana rupa spremna da ostatak proguta, a mi, gotovo uvijek zbunjeni, jer nas buni ono ostalo, što rupa ne guta.

To ostalo ponekad ostane i nama kao dar, da ga  dijelimo sa zvijezdama. Ostane ponekad i previše za nas, pa završi u svemiru, kao odbačeni masni škanicl na cesti, koji čeka kišu da ga istopi ili ruke smetlara da ga pospremi.

Življenje
Prostor i vrijeme između dvije prethodne slike.

Gledajući poteškoće s kojima živimo, gledajući stvari kojima se divimo, gledajući laži pred kojima žmirimo.

Sve isto počima, sve isto završava.

Navika, prokleta navika
Nije nam ju vila donijela, nego povijest burna, bremenita.

Tope me misli

Na raskršću života ne čeka se samo umilna riječ.

Čeka se čovjek da zastane prije sahrane. Čeka se čovjeka da progleda. Čeka se čovjeka da se odrekne zla. Čeka se čovjeka da se u red dovede. Čeka se čovjeka da slabije od sebe ne zavede, nego izbavi iz bijede.

[Jožef1]

No, što reći na napisano  jedino samo 

Dobro jutro forumaši. Ma gdje god vas oluje  života odveli, znajte niste sami, mi smo s Vama.