Pecaroška etika ili ponašanje ribolovaca u ribolovu

Autor raso, Kolovoz 19, 2013, 15:50:33

« natrag - naprijed »

0 Članovi i 1 Gost pregledava ovu temu.

silure


maverick

Podsjeti me No s onim čalnkom o borbama za mjesto...palice...noževi...svojatanja . To me i dalje poprilično štrecne. Neki dan Retfala priča kako mu se neki nasadio na par metara od njega...I kod mene dolaze neki novi...to se trka za mjesto....jedino ih hebe sto imaju puno manje motore...ali ta glad za ribom..smudjem...da prodaju bar nesto da i oni budu "TI" koji znaju...katastrofa...Sjetim se i onih prizora odnedavno na Hulovskom kanalu...gdje jedan na drugom sjede...jači tjeraju slabije itd itd....Ponasajte se koliko god je to moguce kad ste na vodi  :icon_thumright:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

pajdo77

Zato pecam gdje nema nikoga,riba manja stavka. Odem na vodu zbog mira i tišine a ne da mi netko vitla kraj ušiju i još pričć ko baba na pijacu a vidio ga nisam. Još imam traume od tih skuteraša koji bez plana i programa jurcaju vamo tamo do iznemoglosti. Podsjećaju me na one luđake iz filma Vodeni Svijet sa Kostnerom.

Poslano sa mog POT-LX1 koristeći Tapatalk


Gremlin

Obično su šarandžije ti koji se svađaju za mesta...između ostalog, zato sam i prestao da pecam šarana.

Milion puta sam čuo "Ja sam ovde bacio 100 kg kukuruza, i sad ti dođeš i staneš", a mesto bilo prazno.

Malo je bolje, ali vrlo slična situacija sa smuđarskim mestima, posebno u zimskim danima...

Mesta na reci nisu numerisana, niti iko ima pravo da kaže "ovo je moje mesto", ali ima bahatih i nevaspitanih siledžija i uzurpatora sve više i više.

Ribe ima svuda, mnogo manje, ali je ipak ima, treba je samo naći i upecati...treba preći sve više i više kilometara da bi se pecalo na miru i u samoći.

U principu kad vidim da je "gužva", ili da se neko pametan usidrio na mesto gde se svi drugi čamci puštaju i vertikališu - upalim motor i maknem se dovoljno daleko da ih ne gledam.

Na vodu idem da uživam, stresa mi je dovoljno na kopnu.

:occasion14:


maverick

Upravo, maknem se, ne volim guzvu osim ako to nije najuzi krug prijatelja...a tad je nebitno peca li sta ili ne...Ne volim da mi nitko zabacuje oko čamaca i obično sam tu seljak na kvadrat. Znaci kad mi netko udje u prostor...ni ne pitam ni zamoljavam da to ne radi vec automatski uskačem u čamac i nezaustavljiv sam...koliko cu jos tako moci ne znam...pedeseta se blizi...odavnp nisam vise momak  :stripii: :stripii: :stripii:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

Gremlin

Ja sam ranije imao razne raspravke tog tipa na vodi, posebno dok sam pecao šarana.
Što sam stariji, a imam 55 - to mi moj mir više nema cenu.

Riba je krajnje nebitna, ne prodajem je, a pecanje mi je zadovljstvo i čist trošak.

Najviše volim da upecam gde nema nikog, i onda se provozam kroz "promenadu" likova štekara koji pecaju na do 2 km od marine, pokažem pun stringer, i dam gas.

:occasion14:




Dunavski vuk

Poštena porcija na obali ili dvije rupe s devetkom u čamcu. Kratko i jasno. Ne volim nasilje ali ima stvarno kompleksaša, propalica, klošara i bahatih kretena. Dođi, reci lega jel mogu?-možeš, jel bi htio-hoću, tu smo jučer hranili jel bed da se skupimo? ma kakvi odo ja dalje čekaj da se spakujem... ali ono drugo je kad ti dođe jedan od gore navedenih pa ti krene odmah spominjat užu i dalju rodbinu, majku,oca,ženu jer je ona tu pecao, hranio, e onda ga vratiš na tvorničke da ide nedjeljom na misu.. ja bježim od grada i užurbanosti da bi netko došao na vodu ili u šumu liječit svoje komplekse na meni...

Gremlin

A jbg, ako ćemo da se bijemo i da nosimo devetke na pecanje, onda hebo ti tu priču...
Da ja razmišljam ko je jači i luđi...

Ribe ima i 5 km dalje, a moj mir nema cenu.

:occasion14:


Tićo

Pa mi smo u Apatinu onda zlatni, a mislio sam da smo najgori😂😂

Gremlin

U BG je ispod Pančevačkog mosta više puta bila frka oko nekoliko izglednijih somovskih mesta...

Onda je došla rečna policija i zabranila sidrenje 100 m uzvodno i nizvodno