Autor Tema: NORVEŠKA JESEN  (Posjeta: 283 vremena)

0 Članova i 2 Gostiju pregledava ovu temu.

Offline No

  • Alas
  • ******
  • Postova: 2851
  • Dob: 49
NORVEŠKA JESEN
« u: Studeni 21, 2019, 03:10:58 prijepodne »

Tamo negdje davno, dok sam bio  dječak, u srednjoj školi, desio se događaj, kojeg nosim sa sobom kroz cijeli život, kao mladež, kao zapaženu riječ, kao baštinu.

Priča kreće  iz Osijeka,u kojem sam bio srednjoškolac i iz kojeg bi redovno vikendima odlazio kući vlakom, na predah, na obnovu zaliha, na susrete sa tadašnjom curom, današnjom ženom.

Jednog vikenda, nisam otišao, ostao sam sam, u pustoj sobi doma, u kojem sam stanovao.
Ne sjećam se detalja ali znam da sam potrošio taj vikend na  čitanje  neke knjige i možda dvije tri besciljne šetnje kroz grad.

U to sam vrijeme dosta čitao i što jesam i što nisam trebao.

Bili su mi tada omiljeni pisci Herman Hesse, Aldous Huxley, Rabindranath Tagore i niz drugih autora čije sam misli pokušavao pratiti i shvatiti u tim mladim danima

Ponedjeljak je krenuo uobičajeno, utorak također, ali srijeda je bio dan kad mi je falio protekli vikend.

Bio sam dopodne u školi kao i obično.
Nakon ručka u domu, odlučio sam da idem kući.

Bio je to trenutak u kojem me nije zanimala cijena

Znao sam da nemam dovoljno novca za kupnju karte, bilo za bus ili  vlak, znao sam da imam dovoljno ponosa da se ne švercam, znao sam da idem doma i prihvatio sam da će to biti na nogama.

Uputio sam se tog popodneva pješke iz Osijeka u Požegu, na rutu od stotinjak kilometara.
Put je počimao od trgovačkog doma, koji više ne postoji, a nekad je bio pored trgovačke škole, u blizini dvorane Zrinjevac, i vodio me prema Višnjevcu.

Kad sam stigao van grada probao sam stopati.

Povezao me neki čovjek kilometar, dva. Poslije njega, ponovno šetnja

Bio sam na cesti  mlađi od Jacka Kerouaca, za kojeg  tad nisam ni čuo.


Hodanje čovjeka suočava sa njegovom konstitucijom, fizičkom i psihičkom


Nakon nekog vremena stane mi automobil njemačkih registracija

-Dobar dan, do Požege

-Idem do Koške

-Može

Sjeo sam, u prilično dobar automobil za ono vrijeme, čini mi se Opel Rekord, i zadovoljno zatvorio vrata za sobom.

Čovjek koji me povezao, mogao je imati   četrdeset do pedeset godina, i ostavio je na mene dojam blage i dobre naravi.

-Kako to da ideš pješke u Požegu

-Nemam novca za kartu

-Koliko košta ta karta

-Rekao sam mu u dinarima, bilo je to onda, vjerojatno kao i sad, stotinjak kuna


Čovjek izvadi nabrekli, crni novčanik iz džepa, pruži mi ga i kaže- uzmi novac za kartu

-Aaa ne, hvala

Uz blagi osmijeh, taj čudesni čovjek mi veli- nemoj da sad stanem i da te ispičkam. Uzmi koliko trebaš, ja u Koškoj idem na raskršću desno, tu ti je odmah stanica autobusa pa ga sačekaj.


Uzeo sam taj novac i rekao mu gdje u Osijeku idem na praksu, pa nek navrati idući tjedan da mu ga vratim.

Nikad nije navratio

Nikad mu nisam saznao ime

Nikad ga više nisam vidio i nikad ga nisam ostavio na putu. Uvijek putuje sa mnom i putovat će dok sam živ, kroz moje jeseni

Brzo je došla Koška u kojoj smo se tada razišli.
Čekao sam jedno vrijeme na autobusnoj stanici i kako mi je bilo dosadno da stojim, odlučio sam hodati do idućeg sela.
Prošao sam  to selo i nisam stao da sačekam autobus.

Negdje prije Našičke Breznice, na ravnici između dva sela,  autobus me obiđe i ode.

Osjećao sam se kao potpuni idiot, sa novcem u džepu, bio sam opet na cesti a bližio se mrak.

Počeo sam trčati da stignem na vlak.

Našička Breznica je i sad jedno dugačko slavonsko selo, kojem se tad u toj situaciji nikako nije nazirao kraj.

Bio sam sav mokar od znoja i skroz sam se pitao, dok sam trčao,  koja je budala odredila da željeznička stanica bude na kraju sela. Pitao sam se i koja me budala nagovorila da hodam umjesto da sačekam autobus.

Došavši do željenog cilja, otpuhnuo sam nekoliko puta kraj ceste i dok sam otpuhivao ugledao sam  kako mi se približava neki stari, crveni kamion.

Onako više iz znatiželje podigao sam prst, osjećajući se sigurno, jer mi vlak ne može uteći i neće me noć zateći na cesti.

Kamion je stao

-Dobar dan, do Požege

-Upadaj

Šofer je bio debeljuškasti, simpatični čovječuljak u poodmaklim godinama.

Razgovarali smo do Požege o raznim stvarima ali moj put od Osijeka do Požege nije bio tema.

U tih nekoliko sati putovanja, kao na modnoj pisti, bez nekog reda i rasporeda, po mojoj duši su se prošetali tvrdoglavost,  ponos, muka, iznaneđenje i sreća, šetajući u krug i iskačući  na scenu poput drumskih razbojnika što prepadaju naivne putnike.


Bila je to jedna posebna jesen, koju je što se mene tiče, obilježilo to moje putovanje, kao što ribičima ekstremni vodostaji, ekstremni ulovi i kapitalne ribe, obilježavaju jeseni koje pamte, kao što u svim područjima života, vanredne situacije i njihovo razriješavanje, obilježavaju ljudima njihove  godine.

Hodajući, ponekad trčeći kad zagusti, putujem kroz život, nadajući se uvijek,  da će na kraju sve dobro ispasti.

Još uvijek putujem, sakupljam jeseni kao što domaćica sakuplja svake večeri kokošija jaja u košari.

Iduće godine očekuju me neki događaji gdje ne bi trebao zakazati, pa sam ove godine potrčao, kao nekad prema onoj željezničkoj stanici u Našičkoj Breznici, da se stignem na vrijeme pripremiti.

Ponovno je priča neočekivano krenula iz osječkih srednjoškolskih godina

Jednoga dopodneva nazove me čovjek, s kojim  sam išao zajedno u razred, a s kojim se od tad nisam vidio i pita me -kako si

-dobro, kako si ti

-a tako. Umrla mi je majka pa sam ju došao sahraniti

-moja iskrena sućut

 -hvala, tu sam već neko vrijeme

-gdje

-u Trnavi kraj Đakova

- to je na sat vožnje od mene, ajde navratit ću da se vidimo

-može, super

Otišao sam taj dan do njega i pričali smo cijelo popodne o školskim danima, o našim obiteljima, o godinama, o životu.

Uvečer kad sam odlazio, pita me, dali bi mu pomogao oko neke drvene nadstrešnice kod kuće u Bjelovaru

-bi

- nakon nekoliko dana odradili smo planirani posao u bijelovaru i opet kad sam odlazio, pita on mene dali bi došao kod njega u Norvešku

Tako je otprilike počeo moj put u norveško proljeće i norvešku  jesen.

Polako i bez veze naizgled, a u stvari brzo i s vezom.  Stari je dječak ovaj put  zaplovio nebom u novo i nepoznato

Komad  Norveške ljepote sam našao i ponio sa sobom, ali sam u zalog, komad sebe t ostavio tamo
25 mojih kilograma je ostalo  negdje među brdima, u planinama

Upoznao sam jednu dobru i dragu obitelj, upoznao sam neke ceste i zavoje, upoznao sam neke čudne običaje i uz niz drugih novosti upoznao sam i tugu tuđine

Obično ljude u obilasku novih destinacija zanimaju znamenitosti i građevine,  dok su mene  oduševile sasvim neke druge stvari.
Opčinile su me norveške šume, mahovine, voda i kamenje, drvene kuće i jednostavno življenje.

Norveške šume se uglavnom sastoje od  bora i breze.
Nalik su razlici između muškarca i žene.
U proljeće lepršava nježna, prozračna zelena boja lista breze, nadopunjuje i ublažava tamnu boju bora i ozbiljne, teške zelene, dok se s  jeseni ta lepršava brezina zelena pretvara u carstvo čistog okera, a ona borova ozbiljna zelena kao da postaje opora ali u svakom trenu ostaje stabilna.

Očito u tlu nedostaje željeznog oksida kad lišće breze ne crveni i ne tamni.

Borova zelena postaje čudesna kad dobije snijeg na granama. Tad cijeli kraj izgleda kao slikovnica u bajkama.

Mahovina ima nekoliko vrsta, a mene se posebno dojmila neka meka bijela.
Rasprostrte su po šumama poput  tepiha

Voda doslovce curi odsvakud.

 Nikad i nigdje nisam vidio toliko izvora, rijeka, jezera i potoka

Kamenja ima koliko vode i borova

Posebno su dojmljivi usijeci na cestama gdje se kamene gromade svojim naličjem predstavljaju kao skulpture što izranjaju iz zemljinih njedara

Drvene kuće su priča u priči i podsjećaju na  naselja u bajkama.

 Sviježe boje fasada i krovova kao da svijedoče o  korektnost odnosa među ljudima, koji žive u tim kućama

Cvijeće je posebna epizoda.
S vremenom je u mom mobitelu nastala cijela kolekcija,  neubranog cvijeća, zagrljenog  mojim rukama, koje sam gotovo svakodnevno slao ženi na slikama

Vrabci su im mršaviji nego naši a i norvežani su u prosjeku mršaviji nego mi.

Ima dosta Svraka a štakora gotovo da i nema

Norveška je zemlja jarbola, gotovo pred svakom kućom je jarbol i na njemu zastava

Kod njih ne postoji osobna karta

Kad vidite dijete na biciklu bez kacige, ili je mali crnac, mali arap ili jedno od naših.

Poštu imaju ali ne na način da možete doći u nju

Poštanski sandučići se nalaze pod drvenim strehama na par mjesta u selu po desetak dvadeset komada. Poštar selo poput moga, ovdje u Hrvatskoj, odradi autom za deset minuta, dok ovaj moj na motoru, od kuće do kuće treba za isti broj kuća više od sata, možda i dva.
Kad naručite neki paket odnekud, podignete ga u pravilu u najbližoj trgovini do vašeg stana.

Sve je logično i ekonomično

Klima je posebna priča, u toj zemlji, koja se na globusu nalazi malo ispod šarafa

Uspoređujući ono tamo i ovo ovdje došao sam do zaključka da nismo svijesni pod  kakvim komadom neba živimo, nismo uopće svijesni kakav nam je komad zemlje darovan.

Posebna priča je ovo, posebna ono, posebno i ovo i ono

Na kraju, skupljajući jeseni, poput one domaćice, sa sigurnošću mogu reći, posebno je ovo jaje,  u skoro punoj  košari.

Ta osobita, nježna, gruba i snježna jesen, još uvijek se taloži i sliježe u mojoj duši

Kad zažmirim, kao da osijetim jutarnju kavu i mir Dagalija, kao da vidim snježne vrhove okolnih planina, kao da osjetim hladne vjetrove koji najavljuju da će brzo zima.

Bila je to jedna Norveška jesen, bio je to komadić moga života, bilo je to vrijeme gemišta u kojem su se umjesto vina i vode, među borove i breze, poput mahovine, umješale tuga i ljepota
Polako i bez veze

Offline šajzika

  • Administrator
  • *****
  • Postova: 231
  • 4 : 1
Odg: NORVEŠKA JESEN
« Odgovori #1 u: Studeni 21, 2019, 07:10:46 prijepodne »
Tekst, zivotni putopis kao i uvijek  vrhunski napisan. Mogao si nas pocastit i nekom slikom koja ti je zapala za oko, tepih mahovine, ples jele i breze ili cudnovato cvijece :hi:

Online majstor

  • Alas
  • ******
  • Postova: 2455
  • Dob: 55
Odg: NORVEŠKA JESEN
« Odgovori #2 u: Studeni 21, 2019, 08:35:11 prijepodne »
Mene si podsjetio na djetinjstvo, na ljude kojih više nema. Povezao sam sada Bjelovar i inozemstvo. I sam ne volim odlaziti daleko od  kuće i naravno od moje Drave. Podsjetio si me i na lomove u životu i teške odluke koje nitko nije odobravao. Dao sam otkaz sa dobro plaćenog bogomdanog radnog mjesta u državnoj upravi i krenuo u neizvjesnost privatluka prije 25 godina. Danas sam dokazao da sam bio u pravu, djeca mi rade u obiteljskoj firmi, školovali smo ih i pomogli stambeno zbrinuti. U trenutku kad sam trebao uživati u mirnoj starosti i unucima - došla je bolest. Sve se srušilo kao kula od karata. Srećom, zadnja opomena je prošla bez fatalnih posljedica.
Shvatio sam da sve najbolje dobivaš besplatno - život, roditelje, djecu, unuke. Materijalno je manje važno, najvažnija je obitelj i zdravlje. Sve sam promjenio i živim mirnije i potpuno drugačije.
Život je jednosmjerna cesta - znamo kud vodi. Na tom putu treba uzeti najbolje.
No - još si me jednom oduševio. Ja nemam snage ni koncentracije toliko pisati - ovo je moj maksimum, pogotovo na mobitel.
Želim ti, prije svega zdravlja, i puno velikih riba.  :notworthy: 

Offline mossi

  • Moderator
  • *****
  • Postova: 4917
Odg: NORVEŠKA JESEN
« Odgovori #3 u: Studeni 21, 2019, 11:10:42 prijepodne »
Meni slika nije potrebna, gutajući rečenicu po rečenicu.. u mojoj glavi su se pojavljivale slike.

Hvala ti No.

Sent from my FRD-L09 using Tapatalk

Neko ima sonar, neko ima SMT-a.

Offline No

  • Alas
  • ******
  • Postova: 2851
  • Dob: 49
Odg: NORVEŠKA JESEN
« Odgovori #4 u: Studeni 21, 2019, 11:32:27 prijepodne »
Tekst, zivotni putopis kao i uvijek  vrhunski napisan. Mogao si nas pocastit i nekom slikom koja ti je zapala za oko, tepih mahovine, ples jele i breze ili cudnovato cvijece :hi:










 :hi:  Evo i par slika   :icon_thumright:
Polako i bez veze

Offline šajzika

  • Administrator
  • *****
  • Postova: 231
  • 4 : 1
Odg: NORVEŠKA JESEN
« Odgovori #5 u: Studeni 21, 2019, 11:55:49 prijepodne »
:hi:

Offline No

  • Alas
  • ******
  • Postova: 2851
  • Dob: 49
Odg: NORVEŠKA JESEN
« Odgovori #6 u: Studeni 21, 2019, 12:34:32 poslijepodne »












Evo i par cvijetova da nam uljepšaju dan
Polako i bez veze