Bio/la sam na pecanju

Autor jura, Studeni 17, 2012, 09:12:13

« natrag - naprijed »

0 Članovi i 4 Gosti pregledava ovu temu.

SMT

#7620
Čitajući ove tvoje izveštaje, ti sve mladji :hi:... To je taj kontinuitet...

Dobro su ti rekli, ne diraj ništa na stapu... Ako si se već podmladio, eva ide uz to, modernija je :stripii:...

Ja je pre nisam mogao zamisliti a sad mi to lepše... jbg

No

 :hi:   Ma nisam ni namjeravao dirati ništa na štapu koji je sasvim ok, nego sam očekivao reakciju prijatelja    :stripii: :stripii:

Dobro smo se nasmijali, u čamcu, na vodi, dok smo cupkali gumama po neravninama na dnu rijeke.


No

  :uf:   Da li osjećate kako je pusta subota, bez Jovanovog izvještaja? 

maverick

pa nije kasno...vjerojatno je jos na vodi :uf:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

SMT


Rap


SMT

Da...

nije bilo loše uopste... Medjutim, video sam danas svojim ocima šta je jedan momak upecao, pa mi pisati bilo šta posle toga bzv...

Čovek polomio :hi:...

ossa

Naidju krize, drukcije grize...

srco

Pojurili malo šarana u panjevima , jedan potez ali bez realizacije ... sreća pa ne duva košava :))

Sent from my SM-G980F using Tapatalk


maverick

Auuu pa pazite da vas ne napuni  :uf:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

dravski pecaros

Juće smo kum i ja preorali Dravu sa teškim glavama,skorom ostali nasukani na sprudu..događanja nije falilo ali u onom komičnom smislu...

P.S

Skužili smo da za nas nije smuđolov ipak smo mi okorjeli šaranđije  :uf: :stripii:

maverick

Bas te htjedoh pitati kako je proslo :stripii:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

dravski pecaros

Ma da je bilo nešto pametno već bi ja se hvalio... Primjenjivali smo taktiku gađanja smuđa u glavu.. što veća jig gava i udri možda kojega pogodimo  :toothy9:

SMT

#7633
Citat: No  u Prosinac 05, 2020, 21:47:05
  :uf:   Da li osjećate kako je pusta subota, bez Jovanovog izvještaja?

:hi:

Nije subota al evo ponedeljak, sabiram utiske... U subotu sam imao neke ulove, za ovu godinu kako stvari stoje, dobre...Kasno sam ih dobio, kasno došao kući, slomljen...

Polako mi ponestaje inspiracije za pisanje, ide u neku kolotečinu... Valjda iz razloga sto celu jesen onako nemam tečne ribolove, bez puno mučenja, lagano... Ne, naprotiv sve se nekako borim  za svaku ribu, prilično... Ili mi jednostavno fali materijala za text(ribe) :stripii: :stripii: :stripii:... Onda se lako inspiracija nađje... Biće da je to jer nisam umetnička duša :hi:...


Bio sam i juče po vetru... Lovio sam manje komade ali mi je nekako ribolov bio bolji... Meni specifičan...

Uslovi su bili takvi, da ne postoji šansa da ne izadjem... Sto gori, u meni nešto budi... Jednostavno mi je ta doza adrenalina i u životu potrebna... Ne volim ravnu liniju, volim sitne opasnosti, nekako mislim da sam živ još... Neka dijagnoza jeste, ne znam pod kojom sifrom zavedena,  blaža upala umnog količnika, verovatno... Ko razume :hi:... Otići i vratiti se po tom vremenu je već uspeh, sve preko toga je premija... Ne otići, nije opcija... Vožnja tabanasem po talasima, garantuje bubrege negde ispod ušiju blizu...

U prvim metrima trke, vidim da će biti teško... Svakako neću odustati zbog toga... Odlazim ujutro sa planom ostati ceo dan... Jedna kafa, lagani doručak i banana za posle podne, to je to... Krećem sa svojim standardnim metodama pretrage... Apsolutno je borba sa vetrom, talasima, da se namestis a kamoli drugo... U normalnim uslovima je kod mene borba za udarac a kamoli sada... posle par sati lomljenja sebe i opreme, odustajem od svoje taktike... Tražim zavetrinu u nekom polu limanu i nalazim je... Odluka je na potezu 200 metara, raditi 4 pozicije u krug pa kako bude... Nije me zanimalo, jel pesak, granje, kamen, samo sam mislio da se sklonim malo sa brisanog prostora...iz više uglova i ponavljanja  ću traziti itd itd... Svaku poziciju  vrtim, bez udarca sam... bacam pod obalu, sa obale, ravno ispred sebe, ništa-nula...Menjam eriu za okruglu glavu, menjam Doka za Orku i tako u nedogled tražim vibraciju, boju, veličinu, trazim formulu...Mislim se tražim PM svoju po tom vremenu... Dao bi stellu za jednog bucova od 1 kg a kamoli smudja...Glave su sve teze, ja sam sve umorniji a tek sam na pola dana... Već u glavi krećem kući, raditi domaći sa ćerkom, rek’o pametnije je :hi:... U nekom ne znam kojem dolasku na istu poziciju radeći iste stvari kao i prethodnih 3x ili 5x dobijam udarce... Jedan za drugim, nešto lovim, nešto promasujem, nešto spada... Ribe nisu velike ali dobijam ono sto želim, tečan i dinamičan ribolov, svaki zabac i strunu pratim pogledom, čekam udarac, slutim, navijam...Koncentracija je tu, zakucacu svakoga koji pipne, ne smem kasniti... To je taj osecaj... dobijam 7-8-9 kom, ne znam ni ja ali kao da je 70-80-90, nema srecnijeg od mene...

Konstatujem samo koliko je upornost i glava presudna... Imao sam milion razloga za odustati i jedan za ostati... Nije to ribolov po ulovima bio za pamćenje ni blizu ali po nekom pristupu svakako da jeste, meni... prosto volim takve dane, kada unesem sebe u to i dobijem bar mrvice za uzvrat a da nije puka sreca u pitanju... Razmišljam, kako se tako ne posvetim realnim stvarima u životu, nego sve brzo i bzv :stripii:...

Čudno za reci ali uživao sam...

Nije bilo hladno ali dobro je polivalo...



Radovao sam se ovakvim ribama... Velik trud sam uložio za male ribe :stripii: Bilo je za poneti...








Kući umesto neke kvalitetne pastete ili viršle me sačekala jagnetina, ja to nešto ni ne volim :stripii:... Neki sač, valjda... Domaći i školu niko nije spominjao :hi: :stripii:





Danas ponedeljak na poslu, Uragani i Tajfuni, lome...Ljudi bez duše, ubiše bez metka :stripii: Kosava ili šta je već bilo na Dunavu nije nista :hi:

alex7777

Pajta moras prestat malo  :pirate: da te neko spomene u onoj temi "di je nestao cova" jer nece nam bit dobro od tih tvojih mirodija  :stripii:
Zivio stari moj  reko i ponavljam ZMAJ  :hi: