RASTANAK

Autor No, Kolovoz 05, 2016, 00:48:13

« natrag - naprijed »

0 Članovi i 1 Gost pregledava ovu temu.

No

Noć. 04. 08 2016.
Vedro je, mnoštvo zvijezda na nebu. Gledao sam hoće li koja past. 
Kad sam bio mali govorili su mi da kad zvijezda padne netko je umro taj čas. Tišinu presjeca s vremena na vrijeme zvuk automobila koji se približava i odlazi cestom ispred moje kuće.
Noć u kojoj nema sna.
Noć koja je možda zarez u rečenici,noć  koja je možda točka u toj rečenici.
Noć koja je došla tiho i iznenada. Znate i sami ribiči ste. Svaki griz koji vam se desi dođe u jednom trenu,iznenada, bez obzira što u tom trenu radili,mislili i što ga nekom logikom očekujete.
Iznenađenje je onaj trenutak u kojem se pokušavamo sabrat i reagirat na postavljenu prepreku ili zahtjev.
Noć.Čujem kljucanje sata i pjesmu cvrčaka.
Noć je ovo u kojoj gubim oca.
Stariji sin još  je uvijek u dvorištu ,gleda zvijezde i skuplja snagu za sutrašnji dan. Žena je legla. Mlađi sin i kćer legli su, i čujem kako šuškaju okrećući se u krevetu. Nitko ne spava.lupam po ovoj tipkovnici i pokušavam razaznat bitno od nebitnog. Pokušavam si upalit svijetlo i odagnat mrak.
Lavež selskih pasa pregriza mi misli. Naviru sjećanja. Osjećam samo da mi je duša napeta. Šire se granice mojih spoznaja. Više nemam ni oca ni majku. Majka je otišla, otac odlazi. Dril još uvijek traje.
Danas, popodne moj je otac imao srčani udar. Nevažno je ovdje prepričat detalje. Ono što je meni važno je to da se zatvara jedno poglavlje romana koji i dalje traje.
U ovom trenu respirator diše umjesto njega. Razgovarao sam s dežurnim liječnicima. Ljudi su bili iskreni i rekli su mi da postoji par opcija al da ni jedna nije dobra.
Ne bojim se.  Nadam se da je sve u božijim rukama.
Ovo je noć u kojoj je dio moje duše amputiran. Bol koju osjećam sasvim je razumljiva. Čovjek kad gubi teško to prihvaća.
Amputacija nikad nije lagana. Kao kirurškim nožem, zarezana je moja stvarnost. Mijenja se rutina. Mijenja se ritam svakodnevnice. Mijenja se sve.
Ne bojim se. Znam da je sve u božijim rukama.
A da smo imali jedan drugom još štogod reći, jesmo. Pored tolikog vremena koje je prošlo očito je da smo ga imali al za te riječi nismo imali hrabrosti.

marinela

Teško je naći riječi koje bi zvučale utješno i sama sam prošla isto i znam koliko je teška nemoć da se bilo što promjeni.Drži se,plači,suze donose bar malo olakšanja,znam da zvuči prazno,ali vrijeme čini svoje na kraju ostanu samo lijepi trenuci u sjećanju.
Bolje biti malo lud nego malo pametan!!!

No


Kugla

No, natjeraš mi suze na oči, sjetih se svog pokojnog oca, što da ti kažem drži se.  :crybaby2:

maverick

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

Smithwick maniac

Strast...vrlina koja ne poznaje svjetlucanje mjeseca ni oscilacije vodostaja...

TonyC


Sg.Pepper

dec d vej aj lajk it....

ps


Zagor

Bolje golub u ruci nego vrabac na grani!

mossi


DIDAPATAK


..prijatelju..
..samo čista duša može ovako pred svima iskazati svoje osjećaje...hvala tvome ocu..uz sve dobro što je činio..što je ostavio tebe za sobom..
..moja sućut..
.. :baba:

dravski pecaros

laka mu hrvatska zemlja bila

ibro dirka


Darko

Teško je biti budala , prevelika je konkurencija.