KRIŽ

[No]

KRIŽ



Pokušat ću vam ispričati priču o jednom križu. Križu koji je postavljen u selu Uštica kraj Jasenovca. Postavljen je u četvrtak 13. 10. 2016.

Stoji.

Stojati će tamo svaku noć i svaki dan.
Stojati će tamo i po kiši i po snijegu.
Stojati će tamo kao nijemi svjedok vremena.
Stojati će kao spomen na  životnu muku mog prijatelja.
Stojati će nadam se i kad nas ne bude.
Stojati će dok ga vrijeme ne pojede, dok ga ne dotakne sudbina.
Stojati će tamo umjesto mene. Stojati će tamo umjesto tebe. Stojati će tamo umjesto   nas.

Nisam vješt i školovan pripovjedač.

Pokušavam.
Ulazim u razna područja poput vjetra što ulazi u razna dvorišta.

Križ je ovaj izašao iz  čamca.

Svojevremeno sam pravio čamac.
Onako kako ga nitko ne pravi i vjerojatno sam jedini graditelj čamca koji je bio u potrazi za perforiranim limom čije su rupe jedan milimetar promjera.

Nakon niza neuspješnih traženja,nađem u Zagrebu nekog tipa koji ima tablu perforiranog lima od prehrambenog inoxa i hoće odrezati pola, ali neće slati po kurirskim službama.

Na ribolovnom forumu PECAROŠ-OS, čiji sam član, objavim molbu u rubrici MOLIM POMOĆ;
--dali ima netko od pecaroša  iz Požege da ide za Zagreb(Dubrava).

Javi mi se jedan tip i traži broj telefona od onog vlasnika lima.

–Dam mu broj. Nedugo nakon toga  nazove me HARLEY i veli čuj stari to je na drugom kraju grada, sutra ću otići po taj lim. Imaš ga u petak u Uštici. Jedino ako poginem, neće bit tamo.

Ostao sam paf. Ovaj lik je bolji i luđi od mene. Otišao je na drugi kraj Zagreba i kupio lim za nekoga. Dali bi ja to napravio? Nisam u životu imao takvu situaciju, al sumnjam da bi.

Bio sam tako oduševljen načinom na koji mi je došao taj lim i jedva sam čekao da upoznam tog tipa.

Petak je bio taj dan. Slastičarna u Jasenovcu. Sjedi čovjek uz kavu i u društvu nekog starijeg gospodina. Faca mi poznata. Znao sam ga iz Požege, iz viđenja, al nismo se poznavali, niti imali kontakta.
Čovjek, ljudina od dva metra visine,malo pogrbljen od godina,od života.

Otišli smo do Uštice da pokupim lim. Bilo je to ono što sam tražio.
Ribiči kao ribiči, o ovom, o onom, i u jednom trenu pita Harley mene i mog debelog prijatelja.

- dal znate možda, gdje bi mogao nabavit mrežicu za meredov?
Kao iz topa sam ispalio – oplest ću ti ja mrežu.

Naučio me neki stari iz Brazila.
Imao sam isti problem prije par godina, a onda sam u ribičkoj radnji kupio konac za pletenje s namjerom da si sam ispletem mrežu za meredov.

Naravno da nije išlo onako kako sam zamislio,ali pošto sam ja prilično tvrdoglav i uporan ponekad,nisam odustao.
Sjeo sam za komp i našao nekog starog brazilca koji pokazuje kako se plete mreža. Nisam ga ništa razumio, al sam vidio šta radi.Otišao sam u garažu i brusilicom iz komada pertinaksa napravio iglu za pletenje i odstojnik.
Učio sam i naučio.

Sad prijateljima pletem kad trebaju.

S tim limom i mrežicom uz pomoć foruma PECAROŠ-OS razvilo se jedno prijateljstvo i kontakt iz tjedna u tjedan.

Jednog dana me Harley nazove i kaže;
--Čuj ima kraj moje kuće neki križ u lošem stanju, a ja sam se zavjetovao da ću učiniti nešto u vezi s tim križem, ako preživim. Bio sam pao s motora i doktori su me jedva skrpili.
Trebao bih nešto riješiti a nemam ideje, jel možeš ti smisliti šta.

Ostao sam za tren, zatečen pitanjem i rekao sam mu;
-Čuj ja ti obećavam da ću pokušati.
Pošto to nisam nikad radio ne znam dal će uspjeti, ako uspije, to ti poklanjam, a ako ne tražit ćeš drugo riješenje.

--Pokušaj,to ti platim,nemoj me zezat.

-Ne, nećeš ništa platiti

Postoje neke situacije u životu koje nemaju cijene.
Ova je bila jedna od tih. Umišljam si da pripadam onoj vrsti ljudi koja zbog ljubavi živi i koja zbog ljubavi gine.

Sutradan sam otišao u šumu i srušio jedan po mojoj procjeni stogodišnji hrast. Odsjekao sam od njega dva komada od metar i trideset.
Uz pomoć prijatelja koji tamo radi drva za ogrijev i u čijoj liniji je odsječen taj hrast,natovario sam ta dva panja u mog peugeota 206., jedva smo ih uvalili preko sklopljenih sjedala.

Donio sam  drvo do mog prijatelja Ive, koji ima jednu malu pilanu za šiljit olovke, a s njom zna izrezati čuda, da mi to porubi.

Pitao me šta ćeš s tim. Rekao sam mu - brusilicom ću izbrusiti Isusa.

-Ha ha ha koja si ti budala. Ti nisi normalan.

To drvo će ti  ispucati, sirovo je.

Gledaj, znaš kad sam ti vozio drva i kad si mi otkinuo prst, prije dve godine.

--i

--povezao sam onda par hrastovih komada da izrežem kolce za paradaiz, koje nisam nikad izrezao jer si mi otkino prst.
Majmune jedan ha ha ha

-Ivo ,samo sam te prepravio. Nitko ti više ne smije reći da si Vepar. S prstom manje sad si Nepar . Ha ha, inače mu je nadimak Vepar.

-Seronja jedan, ajmo ti to izrezati.

Iva, posebno drag čovjek.
Ludak i grubijan, naizgled, ali s dušom mekšom od pamuka.

Bila je to subota.
U ponedjeljak sam iza štale u šupi za drva krenuo s radom.
Izradio sam tjeme i nije to loše izgledalo ali dalje nisam vidio ništa.
Gledao sam u to drvo i pitao se jesam li ja  normalan. Šta to radim. Ne može se to samo tako napraviti.
Bio sam na pola puta da posegnem za mobitelom i  kažem, ne,prijatelju ne mogu ti to učiniti.

Međutim, postojao je razlog, zašto nisam mogao odustati.

Imao sam još jedan panj.
Rekoh ako ni to ne uspije gotovo je, to je kraj i zbogom.

Obilazio sam oko tog drveta kao mačak oko vruće kaše. Gledao sam ga. Pomislim nacrtat ću profil olovkom ugrubo,izrezat ću to motorkom.
Ono što ostane izbrusit ću brusilicom.

Tako je i bilo. Krenuo sam od nogu prema gore. Došao sam do bedara i učinilo mi se da nije loše. Odmaknem se da pogledam iz daljeg.
U tom trenu panj pada na kontra stranu. Potrčao sam al džabe. Pade, puče noga.
Isuse ovo nije istina. Skoro sam zaplakao.

Ne neću odustati. Ovo je kušnja.
Ako bude trebalo načeti ću treći panj kojeg trenutno nemam ali ću ga nabaviti.

Nazovem, jednog,  mog dobrog prijatelja, stolara.

—Vlado, hajde molim te poslije posla navrati do mene da nešto vidiš. Trebam savjet,trebam stručno mišljenje. 

Došao  Vlado, isti dan, do mene.
Ribič,poseban,specifičan čovjek vesele naravi.
Rekoh mu -imenjače može li se ovo zalijepiti vodootpornim ljepilom, s tim da probušim nogu skroz i to učvrstim drvenom tiplom.

-Bez problema.Idemo kod mene po stege i ljepilo.

Vratili smo se  i zalijepili ,sanirali ranu.

Nakon toga krenulo je začudžujuće lako.
Brusio sam danima. Bio sam prašnjav poput mlinara.

Kad sam došao do glave, uhvatila me panika. Kako brusilicom izbrusiti reljef lica. Nemoguće.
Moram ga napraviti.

Kako.

Uzeo sam si koji dan odmaka.
Nabavio sam alat za rezbarenje. Rekoh sam sebi isklesat ću to lice.
Međutim to nije išlo.

Moja narav, dlijeto  i čekić nisu mogli nikako zajedno. Sporo mi je to.

Sjetim se kako sam negdje, prije desetak, možda i više godina vidio biax, nastavak koji se može montirati na bušilicu. S njim bih mogao obrusiti detalje. Ima ih različitih veličina.

Odem do jednog bravara, mog poznanika koji ponekad karta s nama ribičima belu u lokalnom kafiću.

- Božo imaš li ti biax-e i bil mi ih htio posuditi na jedan dan.
Pravim Isusa od drveta i nemam s čim obradit detalje.

-Nema Vlado problema, evo uzmi  šta trebaš.

Došao sam doma i izbrusio Isusovo, lice kao da to radim svaki dan.
Sutra dan, zahvalio sam Boži za alat.

Ostala su mi još stopala. Obradio sam ih brusilicom, onako, kao da  to radim svaki dan.
Sve je odjednom postalo kao da to radim svaki dan.

Ljudi moji, gledao sam tog Isusa satima. Više sam ga vremena gledao nego što mi je trebalo da ga napravim.

Uzeo bih stolicu i nijemo uz cedevitu (osobni naziv za gemišt), gledao taj komad drveta.

S mirom kao da čekam šarana na Savi, a nisam čekao ništa . Samo sam gledao.
Kad bi se vraćao iz ribolova ,dočekivao me raširenih ruku. Bilo je to jedno neponovljivo iskustvo.

Drvo za križ sam obradio kod Vlade u radioni.

Nakon svega, ostala mi je zaštita.

Sve sam namazao nekim sredstvom za zaštitu protiv insekata,pljesni i još koječega. Nakon sušenja sam sve premazivao u više navrata kuhanim firnajzom. Pošto se firnajz upio, još sam par puta preko njega mazao bezbojni lazurit u koji sam dodao deset posto laka za čamce.

Pa ipak je taj isus iz  čamca izišao. Iz istog onog čamca s kojim sam ja uplovio u život svog prijatelja, možda samo zato da materijaliziram ovaj križ.


Da nisam pravio čamac ne bi ničega od ovog  bilo. Nikad to nećemo saznati.

Ivo mi je napravio metalno postolje koje je  uronjeno u beton i na koje  je  križ montiran . Nosio  sam ga pocinčati.

Naravno da sam privilegiran i da sam tu privilegiranost iskoristio.
Stavio sam taj križ na leđa i probao sam ga nosati po dvorištu. Možete mislit šta su mislili slučajni prolaznici koji su to vidjeli.

Vjerujte mi težak  je to križ. Nije ga lako nositi.
Probao sam, vjerujte mi.

Vjerujte mi i da moj prijatelj svaku noć i svaki dan nosi puno,puno  teži križ.

Živi život s otvorenom ranom koja pulsira,koja ne može i nikad neće zarasti.
Pada pod teretom tog križa ponekad  i diže se.
Nosi ga. Iz dana u dan.
Jak je to čovjek. Jači nego što izgleda.

Kad bi postojala mogućnost da otkupi svoj križ sa milijun eura. On bi to mogao . Ja ne bih ,vjerojatno ni mnogi od vas koji ovo čitate ne bi mogli skupiti  toliko novca.

Podsjeća me to na onaj lim, od mog  čamca.
Otišao je čovjek na drugi kraj grada i kupio nekakav lim za nekoga. On je to mogao.
Ja vjerojatno ne bih, vjerujem da ni mnogi od Vas koji ovo čitate ne bi skupili dovoljno snage da odete s kraja na kraj Zagreba kupiti nekakav lim za nekoga koga ne poznajete.

Rijetki su ljudi predviđeni za terete.
Rijetki su koji ih tako  hrabro nose,al ih ima.

Ponosan sam što poznam jednog od njih.

Ako vas put nanese u Ušticu pogledajte taj križ. Obični drveni križ.

Spomen je to na muku.

Stoji tamo i dočekat će vas raširenih ruku.
Namjerno sam napravio te ruke da ne vise. Napravio sam ih da nude zagrljaj.

Ako Vas pak put ne nanese u Ušticu.
Pogledajte ponekad sebe i svoje bližnje. Pogledajte dobro,zagledajte se i vidjet će te križ. Vidjet će te muku.
Ne dozvolite da vam ruke vise.  Dočekajte ih raširenih ruku.

Muka se nositi mora i moramo se nositi s mukom

Na kraju Vas još jedno molim.
Probajte zamisliti, da sami pokušate praviti ovakav križ.
Pokušajte zamisliti kako ga nosite.

Pokušajte osjetiti, koliko bi vam to bilo teško.

Pokušajte sad zamislit koliko je tek teško bit razapet, biti zakucan  na taj križ, ni kriv ni dužan.

[ps]

No nadmašio si sam sebe
Sretan je onaj tko te ima za prijatelja

[dac]

Svatko od "nas", više ili manje, nosi nekakav križ u svom životu, ali malo nas je svijesno da nam je "taj" križ, ustvari donio "spas"......

[No]

Šajzika, hvala još jednom za oživljeni video.   

[maverick]

 

[mario123]

 

[Dukulele]

Svaka cast No, predivna i poucna prica, a  tek kad sam dosao do slika, onda sam ostao paf!  kapa dolje!

[Harley]

Zaboravi pajdo napisati da je raspelo visoko 2.5m, sad sam glavna faca u selu nakon sto je pajdo napravio raspelo. Ovih dana slijedi posvećenje raspela i ja sam miran dok sam živ,  jedino moram pajdu jos nauciti smuđeve hvatati:-P,  cakam da nam slozi nove CD-ove, sad mogu pisati sto hocu jer on ovo do petka ne vidi, kod njega nema signala, nema struje, nema nicega osim ono malo ribe sto im ja propustim da mogu i ono nesto uloviti:-(.

Tapatalk Sony Xperya Z5 Premium

[walpy]

 

[mossi]

  

[rale2505]

Svaka cast No, predivna i poucna prica, a  tek kad sam dosao do slika, onda sam ostao paf!  kapa dolje!

A tek uživo da vidiš....

[Dukulele]

Tim putem sam zadnji put prolazio prije par godina onomad kad sam baciklom na more putovo, no ostat ce mi mentalna zabiljeska da kad sam kod Jasenovca da nesto moram vidjeti, pa ce se to sigurno i dogoditi. 

[ljuska]

  morati ću se jednom spustiti čamcem do tebe

[No]

Ljuska  kad god,javi se i dobrodošao.

Hvala za čestitke svima.
Danas sam skrenuo vidjet taj križ. Stoji.    Vjerujte mi da  još uvijek ne mogu vjerovat da sam to ja napravio, a jesam. Mislim,nije to ne znam što, al za prvi put u životu je sasvim pristojno i raduje doć, pogledat. Šteta što nisam mogao betonirat i postolje. Podigao bi ga 60 cm.
Da mi je netko rekao prije godinu dana da će se to desit rekao bi mu da je lud, a eto desilo se. Život je čudo.

[Harley]

Imas cast pa si sreo smuđ kilera i promijenio ti se pogled na svijet:-P

Tapatalk Sony Xperya Z5 Premium