LJEPOTA U ŽIVOTU I ŽIVOT U LJEPOTI

[No]

Ljepota u životu ili život u ljepoti

Danas sam bio u posjeti jednoj starici u staračkom domu.
Pokreti njeni su odmjereni lagani, meni spori a njoj teški. Oči plave, staklaste, sjajne još uvijek, iako  ona, kako kaže  željno  čeka da se zauvijek zaklope.

Dok govori, kao da govori iz daleka, iz nekog drugog vremena.
Unuk joj se uskoro ženi.
Priča mi kako je sa sobom u polje jednom davno vodila tog unuka,kom je majka kao malom umrla i kog nije nikom mogla ostaviti na čuvanje dok okopava repu, a repu je morala okopati.

-Gledam ga malog, sitnog, skače po toj njivi, razbacuje se grudama zemlje dok ja kopam.  Suza mi potekne niz lice kad pomislim što će biti s njim ako se i meni desi kakva bolest ili smrt, a on me pita bako šta ti je, zašto plačeš?

-Boli me zub.
-Koji
-ovaj, pa prst naslonim na lice, a on kaže koji
-evo ovaj
-bako zašto ti je  zub pukao
-pojeo ga sinko miš
-sad ću ja tog miša naći i zgaziti bako

Trči siroče moje po toj repi što sam okopala i što nisam i gazi ju tražeći miša, a ja plačem u tišini boreći se da se ne čuje.

Dok ona priča iza ugla pojavi se poznato lice.

Kad je završila, rekoh 
-gdje si rođak

Dignem se sa stolice i dođem do njega, pružim mu ruku.
On se osmjehne dok se rukujemo, drugom rukom držeći vrećicu s mokraćom, koju nosi sa sobom

-a ne znam vas ja

-ja sam Vlado,sin sam  od tvog bratića Andrije, Jozinog sina

-a ne znam, išao sam dole da mi donose hranu ovdje, nezgodno mi nositi ovo sa sobom dole u restoran

Gledam ga, oniži čovjek, nekad oštar, bistar, prkosan. Kao sjena onog čovjeka.

-dobro je, donijet će ti ručak ovdje gore, jesu rekli

-jesu, dobro je, idem ja, i krene prema vratima kao da ga čeka nekakav neodgodiv događaj

-svako dobro rođak, bog

-bog i vama svako dobro, pozdravite roditelje

Nisam mu rekao da su umrli, -hoću, hvala, drži se

Ispratio sam ga pogledom dok je odmicao prema dugom ravnom hodniku

Dugi ravni, dosadni hodnici kao da imaju dva lica, s jedne strane, kao na novčanici  gdje je izražena vrijednost , dobro je da postoje,a sa druge slika, kao da su skladište za umiruće snove i sjećanja.

Dan je lijep i sunčan, proljetni.

Još smo neko vrijeme pravili društvo, majci mog dobrog prijatelja.
U jednom trenu kao da nam je svima ponestalo riječi, samo smo se gledali, znao sam da ćemo brzo poći.

-Gospođo svako dobro

-moje je dobro davno prošlo i ono drugo je davno došlo a ja eto čekam da i ja prođem

Gledao sam te sjajne, zrele oči kao da gledam sebe

-Ne dajte se

Pružio sam joj ruku za pozdrav.

Kakvo jutro, kakav početak dana, kakav doživljaj.

Došavši doma, dočekao me rascvijetani voćnjak. Bijelina cvijetova i njihova količina koja očarava oko.

Raskoš ljepote, tu na dohvatu.

Bogatstvo detalja.

Raj.

Kad nam se pogled zaustavi na nevinosti višnjinog, trešnjinog, kruškinog ili bilo kojeg cvijeta što u vrtu cvijeta, znak je to da smo čovjek poput pčele.

Pćela na tim cvijetovima skuplja nektar, a naše se duše hrane, privučene ljepotom te  kreacije, slađom od nektara što ga pčele ubiru.

Pčele proizvode med, najsavršeniju hranu što je poznaje svijet a ljudi što su poput pčele i ljepotom svoju dušu hrane, svijedoče ljubav, najsavršeniji osjećaj što ga čovjek poznaje.

Ljepota je dar.

Ljepota je kao izvor na koji žedne usne same dolaze.

Ljepota je kao sunce oko kojeg kruže naše duše, gajeći plemeniti osjećaj ljubavi prema životu.

Lijepo je biti tamo gdje nam je lijepo, lijepo je biti dio ljepote.
Svako dijete zna kako je ugodna igra s prijateljima. Svako dobro oko opčinjeno je  rubom u osmijeh razvučenih usana. Svaki ribolovac zna da se prilika za ribolov ne propušta.

Kakav dan.

Sa malo osjećaja i nešto fotografskih pogleda dočekao sam večer.

Sabirem dojmove današnjeg dana poput blagajnice na blagajni trgovačkog lanca.
Potežem slike, potežem riječi a srce otkucava.
Račun je za krčmara.

Večer kao i mnoge. Moja gospođa gleda nekakav film na tv-u a ja gledam nju.

Priđem bliže.

I dok ovom mojom ostarjelom rukom milujem naborano lice, moje djevojčice, izgleda kao da se premišljam, kao da biram hoću li joj podariti poljubac u obraz ili očni kapak, a zapravo cijelo vrijeme znam da ću joj dotaknut usnama i oči i obraze, samo uživam u dodiru dok mi jagodice prstiju klize niz njeno lice.

Kažu da svaka fotografija priča priču od tisuću riječi.

Jedan topli dodir i jedan zagrljaj upotpunjen poljupcem,  priča priču od tisuću  fotografija, sakupljenih u nizu zajedno provedenih godina.

Sve su riječi male pred njom i preda mnom.

Tišina i njeno lijepo  oko, dušu mi gnječi i liječi.

Život nas vodi kroz još jedno proljeće.

Kakav dan.

Ljepota u životu i život u ljepoti.


Jedna crta i jedna konstanta kao vodilja, prije nego što prođemo,prije no što se zastori spuste, prije no što utekne misao, prije nego sudac odsvira kraj.