MALO

[No]

MALO



Sa malo boje i pokreta,  traje  predstava za prisutne.

Papir trpi sve.

Papir trpi nasilje,  nježnost, ljubav, prepredenost, mržnju


Papir trpi sve, kao i neki ljudi oko nas.

Bljedi od bijede, trpe i ne razumiju, dali vrijede ili ne vrijede.


Kako da im kažem, da je neprocijenjiv svaki njihov osmijeh.

Kako da im sa ramena, skinem strahove loših vremena.

Kako da im kažem, da takvih kao što su oni, nigdje nema.

Kako tim skromnim, dobrim ljudima, dići pogled do neba

Kako im reći, da su to i njihove zvijezde.

Kako im reći, da im je bog dao pravo na snove

Kako im reći da se zbroje


Sa malo boje i pokreta, iz utrobe svijeta, pokušavam izvući argumente. Pokušavam sa nešto ornamenata ukrasiti svoje svjedočenje

Sa malo boje i pokreta, mješanjem baze i pigmenta, u tišini, ispisujem bijelinu papira i umišljam da dodajem malo rumenila u blijeda lica poplašenih, dezorijentiranih duša. 

Znam da...  a..

Samo pokušavam upaliti svijetla, da situacija bude glasnija.
Samo tresem zvona da zazvone


Papir trpi sve, kao što i mi trpimo neke "velike" ljude oko sebe.
Iz pristojnosti, iz straha, iz navike, iz sjene, iz skromnosti, iz tisuću glupih razloga, iako ne bi trebali, ne zbog tisuću razloga, nego bar zbog jednoga, čovjek nije papir i ne bi trebao biti papir nikada.


Ljudski je otrpiti pokoju situaciju iz obzira, ali ne sve i ne svakoga.


Sa malo hrabrosti

Sa malo pameti

Sa malo sna

Sa malo boje i pokreta, nebo bi nam  bilo granica, a predstava bi  bila vesela i zanimljiva.

Sa malo hrabrosti

Sa malo pameti

Sa malo sna

Sloboda i slobodna volja, dobili bi smisla


U ovoj prostoriji, u mojim očima, nad ovim komadom papira , lebdi spoznaja kako je to malo, zapravo veliko, i nudi se sam od sebe, kao na pladnju, zaključak.

Kad naučimo, koliko je malo veliko, čini mi se da će nam biti lako, i sa pokretom, i sa bojama, a i sa trpiguzima među nama.