Nogomet

[hranki]

Grad na Dravi danas slavi...

[Mornar Popaj]

Kakva maestralna predstava u Bratislavi.
Kakva rutina i samopouzdanje nakon početnog šoka. Bravo Dinamo, tako se igra u gostima. Samo je BVB Dortmund zabila više golova.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[pajdo77]

U zadnjih 8 utakmica 7 poraza. Hebo ih onaj ko ih obuko jutros.Za pašnjak ti nisu a ne za Pampas.

[SMT]

Gledam PSŽ vec par utakmica... Kako dobro skockana ekipa bez Mbapea, Messija, Neymara... ne moze se usporediti igra... kakva njuska Luis Enrike, kako je to namestio sve...

Real, Barsa, Bajern, Juve, Milan, Inter, su kroz svoju istoriju imali krize,loše rezultate, ne osvojene titule,  smene generacija ili sta vec..  Nekako to traje seonu, dve, sta znam...

Gledam Munchester United veceras i inace... Kakvi su to igraci, koliko ta kriza traje... i ne nazire se kraj... Engleska liga jaka, sve 5... Ali klub sa tim bogatstvom, tom logistkom,tolikim brojem navijača u svetu, takvom popularnošcu,  ja to nista ne razumem... Pa tu dodju fudbaleri iz Real Madrida i zaborave igrati fudbal... Treneri, ni jedan ne valja, a jel moguce??? samo je Hary Megvajer večan...
Ovaj Onana golman MU posle takvih imena,  neverovatno.

Mučno mi ih za gledati..,

[dravski pecaros]

Hajduk je u Osijeku a Gattuso trener

Prilika koja se ne propušta da se potpiše dres   

Da ne bi bilo zabune ja ni kad sanjam ne mogu navijati za Hajduk 🤣🤣

[Kugla]

Ja poslije tekme vičem alo Dravski al ti se zablejao nekuda i ništa

[dravski pecaros]

A izvini bio sam pod dojmom pobjede ..

[Kugla]

Ma sve 5, pa ko nije pod dojmom 

[pajdo77]

Da ste vi gledali mene jedno poluvrijeme u Grafičaru dan danas bi pili xanaxe a prošlo je skoro 50 godina

[Goran]

Danas derbi utakmica sezone a toliko me Dinamo ove godine sekira dok ga gledam da ću ovu danas jednostavno preskociti i odoh sa sogorom na noćenje. ..nema predaje

[madmax]

Bit će rezultati upaljeni na mobitelu  

[Sg.Pepper]

Mogao si opusteno gledati 🤣

[pajdo77]

Svi ti što prave sranja na utakmicama tj prije njih bi meni šutali kamen na Golom otoku a ljećenje ozlijeda i psihičkih trauma policajaca bi platil prodajom jednog bubrega. Dosta je više tih čobana na asfaltu koji su samo figure dok su u čoporu. Kakva je to ljubav prema klubu kad taj klub plaća kazne zbog takvih kretena. Treba preslikat sistem od Margaret Tačer kad je svaki taj 'junak' morao u pritvor na dan utakmice i lijepo sad normalan navijač sjedi tamo sa cjelom obitelji na metar od travnjaka,pije pivo i uživa u sportu. Nema labavo sa tim povodljivim likovima koji su face u čoporu a da mu solo lupiš čvrku pišo bi firnajz od straha. Neki red se treba znati da ne čitamo više o događanjima prije i poslije utakmice nego o njoj samoj.

[Slaven]

Sve je to folklor nasih naroda i narodnosti isto kao i namjestanje utakmica koje je vise nego poznato i vidljivo.Pa kad jednom Mesiju poklone svjetsko prvenstvo o cemu da mi tu da pricamo. Nogomet je hipnoza za mase i svi se oni smiju tome i zgrcu neviđene pare i kao osuđuju nasilje, a boli ih ona stvar za neku tamo bodalu koja srce daje za svoj klub. Bas budala.

[dravski pecaros]

Godinama se vodila rasprava o tome koliko trofeji zaista određuju veličinu igrača. Harry Kane je godinama bio sinonim za golove, ali i za prazne vitrine. Njegov prelazak u Bayern doživljen je i kao potraga za tim konačnim priznanjem. Sada kada ga je napokon dočekao, moramo se prisjetili onog koji takvu priliku nikada nije ni tražio.

Antonio Di Natale, bio je sve ono što nogomet često izgubi u eri transfera i trofejne utrke. Ostao je vjeran Udineseu i godinama donosio golove i čaroliju klubu koji nikada nije bio među favoritima. Nije nosio dresove najvećih timova, ali je redovno bio u vrhu liste strijelaca Serie A, osvajao individualne nagrade i ostavljao dubok trag u svakom kolu.

Bez ijednog osvojenog trofeja, Di Natale je ipak ostavio dojam kao jedan od najboljih igrača svoje generacije. Možda i najbolji ikada koji nije podigao nijedan pehar. Naravno, postoje i drugi kao što su Le Tissier, Bernd Schneider, pa i recimo Giuseppe Signori, ali malo ko je imao toliku konstantu u vrhunskoj ligi i pritom ostao tako skroman i posvećen jednom klubu.

Di Natale možda nije osvajao titule, ali je osvajao poštovanje navijača, saigrača, pa i protivnika. A u nekim pričama, upravo to ostaje najveći trofej.