Bio/la sam na pecanju

[Smithwick maniac]

Ibro nemoj ga nagovarat da ide opet ujutro

[pajdo77]

 Lako se vama zezat al meni prsti utrnili od silnih trokuka ,ne idem na vodu dok prstići ne zarastu,ko da nešto kucka u njima ili dok ne nabavim one mesarske rukavice od kelvara a mogo bi i muzej po koju rukavicu od vitezova slavonske ravni.

[DIDAPATAK]

..Pajdo..jel znaš kuda sad moraš sa prstima..da ne bude upale 
..

[pajdo77]

 U rakiju al nema ,zadnju žena kupila 92 godine kad sam djete krstio . Tamo gdje ti misliš ništa ne turam makar mi otpali

[Smithwick maniac]

Lako se vama zezat al meni prsti utrnili od silnih trokuka ,ne idem na vodu dok prstići ne zarastu,ko da nešto kucka u njima ili dok ne nabavim one mesarske rukavice od kelvara a mogo bi i muzej po koju rukavicu od vitezova slavonske ravni.

Pajdo kud bas sad ozljeda na radu u kljucnom trenutku godine, pred porast

[pajdo77]

 Kako pred porast? pa raste ko luda,na očigled. Od jučer do danas dopodne je samo došla pola metra a ne znam koliko je još došla tjekom dana,uglavnom raste dobro.

[Smithwick maniac]

Nisam znao da je vec pocela,muci me ta mjerna stanica Osijek sto ne azuriraju podatke vec duze vrijeme

[pajdo77]

 ne znam šta prčkaju ali raste a doće još metar i pol sigurno ako ne i više,gledaj onaj Mađarski hidroinfo.

[ibro dirka]

Nisam znao da je vec pocela,muci me ta mjerna stanica Osijek sto ne azuriraju podatke vec duze vrijeme

Očitavaju valjda svaki dan u 7 ujutro koliko sam skužio...

M ne nagovaram ja pajdu samo kažem da će vjerovatno propustit svoj ulov godine...

[pajdo77]

 Hvatajte sad vi,meni prsti ko debrecinke

[ps]

U centru je toliko narasla da se jedva može bacati s kamena.

[ps]

Nisam znao da je vec pocela,muci me ta mjerna stanica Osijek sto ne azuriraju podatke vec duze vrijeme

Prati Belišće i D. Miholjac kao ja.

[pajdo77]

 Ja mislim da bi se somčadi tu u blizini moglo naći između cestovnog i željezničkog mosta,samo ga treba znati isčačkati,dole ispod toplane vitlati i morao bi on biti tu dole.

[No]

Bio sam na pecanju. Otišli smo od doma u srijedu u 7 ujutro.Posjetili smo Harleya i uz roštilj i cedevitu potrošili dobar dio dana. Stigli smo do mraka stavit motore na čamce i skuhat kukuruze. U četvrtak dobijem jednog šarana oko tri-četiri kile.  Poklonio sam ga mom "osobnom" fotografu sa save.
Momak ide na more kod neke gospođe,koja je porijeklom iz slavonije.Dok su dogovarali cijenu za apartman,veli ona može 10 eura dnevno manje ako joj donese šarana.Djed joj je  nekad lovio šarane i kuhao fiš i ...
Rekoh pozdravi gospođu i daj joj šarana divljaka,nek ju vrati u neke davne dane djetinjstva i slavonije.
Uvijek mi je drago čut za ljude koji uspješno balansiraju između srca i razuma, i srcu daju priliku da se napuni.
Volio bi da je bio nešto veći al eto šta je tu je.Nek im je u slast negdje na Murteru.
Kiša je padala s prekidima.
Petak je dan koji je obilježila kiša. Kiša jesenja u pol ljeta. Kiša koja je uporna i ne staje.
Nije samo ona uporna.Uporan sam i ja.
Sjedim u čamcu kao duh . Nad glavom mi stoji skalamerija sastavljena od suncobrana i nekakvog nepromočivog platna.
Pucketaju kapi satima.Ne smeta mi. Očekujem griz.
Onaj divljački,što mota štap. Nema nikoga. Čak ni komaraca nema.
U jednom trenutku čujem odnekud u daljini motor,čamac.
Daleko nizvodno uz bosansku obalu nazire se tamna fleka koja se pomiče.Pomišljam da netko ide pregledat mreže. Nije normalan,radit to po ovom vremenu,a onda pomislim da ga muka možda tera. Svejedno,kako god taj se natapa uredno.
Čamac se približava,vidim da su u njem dvojica. Pozdravljaju visoko podignutom rukom. Mahnem im za pozdrav i gledam kako staju nasuprot mene.
Pogledavam ispod nastrešnice i vidim da zabacuju štapove. Pecaju. Kakvo iznenađenje. Kakvi kraljevi.
Došli su odnekud odozdol po ovakvom vremenu,kao da kod njih dole nema vode. Sjedim i divim se takvoj ludosti.
Imao sam dojam da se nekakav nevidljivi pobjednički pehar,svjedok te ludosti, na neki čudan način sasvim zasluženo iz mog preselio u njihov čamac.
-Koooomšija trza li
Rekoh -neće.
Oni su nastavili glasno pričat o nečem. Kapi kiše koje tuku po mojoj nadstrešnici razbile su značenje i razgovjetnost tih riječi.
Sjedili su oko sat, sat i pol. Kiša je i dalje padala kao iz kabla.
U jednom trenutku upališe motor,ponovo mi mahnu visoko uzdignutom rukom i odoše od kud su i došli. Koji kraljevi. Kakvi ludaci.
Onaj nevidljivi pobjednički pehar,svjedok te ludosti na isti se onaj čudan, nevidljiv ali sasvim osjetljiv način,ponovno skrasio u mom čamcu.
Nisam imao ni griza. Pred sam mrak otišao sam do kolibe. Bio sam mokar. Tamo su me dočekala dva prijatelja i uz osmjeh su komentirali moje nastojanje da dočekam šarana. Naravno bilo je tu i komentara koji nisu za javnost.
Prekinuo sam to povikom  mom debelom prijatelju -Toro tko je najluđa žaba na ovoj bari.
Odgovor smo znali mada ga nijedan od nas trojice nije izrekao.
Još smo neko vrijeme uz cedevitu kratili noć a onda otišli na zasluženi počinak.
Jutro nije donijelo ništa novo. Vjetar,kiša i spoznaja da ni ljeto više nije ljeto ili nam se to  tako čini samo zato što su  ljeta naših života prošla i što smo ušli u jesen  života.
Naravno da smo dobrano pokisli dok smo pospremali čamce i popakovali prateće stvari za višednevni boravak.
Sretno smo stigli doma. Skulptura koju radim,  dočekala me doslovno raširenih ruku. Izmamila je osmjeh na moje lice. Sutra je novi dan.

[šajzika]

Propalo mi pecanje sa kolegom mlb jer idem sljakat 
bio sam jucer malo do renova, probat nest upecat , poveo i starog pa da se i on malo ispeca 

bijela riba ubija, deverika dolazi na sve sem kedera, na kukuruz dve tri , na glistu par komada i na durbahera .
na soma nemos zabacit jer bjela skine durbahera s udice,

6 7 deverikica i ostale bijele , malo cisto da se zabavimo   



A sad ode na granicu mal cekat. Šteta bi bilo da sam nedjelju kod kuće