Bio/la sam na pecanju

Autor jura, Studeni 17, 2012, 09:12:13

« natrag - naprijed »

šajzika i 8 Gosti pregledava ovu temu.

SMT

"Pa di si ti?"

Nekako sam znao da ces se vratiti na velika vrata :clap2:  :clap2:  :clap2:

feco

Evo me u svojoj zelenoj bazi u Erdutu. Vratio sam se, "odrobijao"6 godina, penzija i sada živim na Dunavu i s Dunavom 24/7 , uživam u svakoj sekundi boravka ovdje. Svjetla velegrada zamijenio sam svjetlima putničkog broda, a cjelodnevnu gradsku buku cjelodnevnim mirom i tišinom. To nema novca kojim se može platiti.
Nisam se baš vratio na velika vrata, u međuvremenu su se i neke loše stvari ispodogađale, stvari koje nosi život, tako da moram se vratiti u ribičku formu da bih mogao ravnopravno s vama razgovarati i izmjenjivati iskustva. Prva stvar je nabavka čamca i motora. Računam da će sve leći na svoje mjesto za par mjeseci.
Eto, mislim da ćemo se, od sada,  čuti malo češće.

 :occasion14:


BRZO I BEZ VEZE

maverick

Nek si se vratio tamo gdje pripadaš.. :clap2:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

tutnja

Eto i mene za kojih 10-ak godina.. ako preživim i doživim mirovinu
Kućica uz Dunav ili Dravu i pomalo..

Sent from my LG-V60 using Tapatalk


Mornar Popaj

Život je cesta pa biraj gdje ćeš. Al' zalud grabiš i zalud stječeš, kad tamo gore ništa od toga ponijet' nećeš.

SMT

#9605
Koliko god mali bio, mislim da nisam nikad veceg a i lepseg upecao... Mozda ovaj "bandar" ima i kilo i + koji gram... borac ozbiljan... bas je "reprzentativac"




Sent from my iPhone using Tapatalk

pajdo77

Ovdje plivaju te mace od vrba da je teško pecati. Još kad prođe čamac pa pokupi val one što su ostale na obali bjeli se Drava uz obalu.

Garofeeder

Ja se u petak pokupio s vode, nije islo. Svaki zabac ciscenje strune. Nasred Dunava.

pajdo77

Bio i vjerovatno uhvatio,prehladu.gripu i šuljeve na dupetu. Smrzo se ko drek. Vunena kapa,radno odjelo sa postavom tj futrovano,rukavice bez prstiju i hladno. Vjetar ubija ne danima već tjednima. Odakle piri danima Bog zna al ne staje. Tako će biti i idući tjedan. Ribe nema,negdje su se skupile na hrpicu i piju čaj. Nekad sam u ovo doba nosio na vodu hladno pivo a sad bi mogao rešo da skuham neku toplu juhu. Vrijeme definitivno nije normalno.

miha


ps

Citat: pajdo77  u Svibanj 14, 2026, 11:31:40 Bio i vjerovatno uhvatio,prehladu.gripu i šuljeve na dupetu. Smrzo se ko drek. Vunena kapa,radno odjelo sa postavom tj futrovano,rukavice bez prstiju i hladno. Vjetar ubija ne danima već tjednima. Odakle piri danima Bog zna al ne staje. Tako će biti i idući tjedan. Ribe nema,negdje su se skupile na hrpicu i piju čaj. Nekad sam u ovo doba nosio na vodu hladno pivo a sad bi mogao rešo da skuham neku toplu juhu. Vrijeme definitivno nije normalno.
A bar su Vam sredili D Grad nisu mogli i napraviti da ne piri s vode😂
Ps tu sam kod Kožare desetak dana na nekom poslu sutra sam, ako ne pada oko podne gotov, pa ako si za pivce negdje gdje ne piri, pošalji poruku 😂

No

#9611
Zamislite- rano jutro na rijeci, pola pet, voda se isparava, nema nigdje nikoga
Skromni motor para vodu, gura polako čamac, pravi valove i u tom svom vremenu dominira ambijentom
Nakon kratke vožnje, stiže na poziciju
Čovjek u čamcu zabacuje štapove, baci nešto prihrane i sjedne u stolicu
Iako je peti mjesec, svježe je, hladno je.

Čuje se pjesma slavuja, dovoljno glasna da se jasno čuje i dovoljno tiha da ne smeta.
Mjera.
Vrijeme prolazi
Pjesma traje

U jednom trenutku čovjek u čamcu počne govoriti naglas, tiho ali naglas;



Hvala
Hvala lijepa za sve ove sate
Hvala  za sve dane
Godine puste

Hvala za sve pjesme iz te krošnje guste

Oj slavuji
Lipo savsko cviće
Moja duša po vama miriše


Taman što je izgovorio ono što je došlo, putem pored rijeke prođe  kamion sa šumskom prikolicom što klepeće. Presječe situaciju svojom bukom i ode negdje niz vodu.
Došlo i otišlo.

U čamcu nijema tišina, pogled na meku rijeku i osjećaj vaservage.

Vaservaga je njemačka riječ, koja se, valjda sa razlogom, udomaćila u našem riječniku, kao što su se babuške i tolstolobici udomaćili u našim rijekama i jezerima.
Riječ je o jednostavnom alatu koji pomoću kuglice zraka u vodi pokazuje što je okomito a što vodoravno.
Pomoću vaservage eliminiramo još jednu prepravljenu stranu riječ- auzvinkl.

Biti kraj vode, na vodi znači ispravljati vlastite auzvinkle

Ispravljao sam ih ali nisam sve, pa se moram vratiti,  vodom dušu vagati, baš kao što i slavuj mora pjevati.

Bio, došao i otišao

No





Neću, neću zoru prespavati
Neću Savu prežaliti
Neću
Samo jednom da još čujem ja, zoru što se svijetlom i pjesmom slavuja otvara

Sve ostalo bilo je rutina začinjena sviježom ribom, živom pričom i čašama vina.

Zelena boja na obali, više nije nevina ali je još uvijek zavodljiva, sa svim svojim nijansama

Bili smo na pecanju i bilo nam je lijepo, ne zbog luksuza, nego zbog ljepote, koju hvala Bogu još uvijek prepoznajemo.

Do kad ćemo ne znamo, ali za slijedeći tjedan se spremamo.

SMT

#9613
Izmedju tečnog i brzog prolaska  krivine, asfalta, brda-planina i izlazaka na Dunav je uvek borba... Uglavnom je to nereseno, zavisi koje me ludilo vozi... Razlicite su to potpuno stvari ali ja im pristupam obema isto, dajem se u to 102%...Iako ne bezim u zivotu od bilo kakvog problema, osecaj kad na nekoj zabiti skinem kacigu ili isplovim na vodu je isti... Nema ljudi... izgleda volim da se osamim... Bežim samo od energetskih vampira...

Ukrao sam neke dane za kilomtere, ukrao sam i neke dane za Dunav... Sto bi rekli moderno, u balansu sam... posao je tu koji to kvari, ne znam kako bi ga izbacio iz života.... Nikako, hvala mu sto mi ne dozvoljava da zastranim u nesto od ovo dvoje... i što mi daje za oktane... Izmedju zelja i mogucnosti sam tu "izmedju", odgovara mi...

Fotografije su mi iste, postovi slični, ponavljam se... "Piscu" je očigledno ogranicen softver... Malo godine, malo predejeni kilometri utiču na nedostatak kreacije... na glad za ribolovom nista ne utice, ona se pojacava... Samo ja to ocigledno kroz pisaniju ne znam da iskazem...  razmisljam da predjem u temu "kuleni i kobasice", mozda se tu pokazem... da me masna hrana malo spusti i podigne pritisak...Šalu na stranu, puno se toga promenilo kod mene i menja se... Stil, olaksavanje pribora, tehnike vodjenja, uporan sam da to isteram kako sam zamislio... Imam osecaj da jos mogu da se razvijam i napredujem kao ribolovac, da ima prostora, pokrece me to...  Sad, verovatno je taj osecaj subjektivan ali neka mi to niko ne kaže :hi: ... Nije mi ok, kao "prešao sam igricu", to mi potpuno bzv, koji cu onda tu...Da pricam price iz proslosti i kako sam 1948 imao smudja od 11 kg...Malo slusam, puno teram po svome... Jel to dobro!? Nije, trebao bih promeniti... Potrebno mi je stalno nesto novo da bih bio fokusiran... Ne mogu pecati bez te ribolovacke groznice...Verovatno strucnjak za lobotomiju ima neke odgovore... ali ja bi i njega sludio... "radim na tome, da ludilo moje ne istrci van"

Do pre neku godinu sam bio žestok i nocu, sada nevoljno moram da priznam da to polako splasnjava... nocno zabacivanje, vezanje čvorova uz lampu mi pravi vec pomalo frustraciju... Ne mozes protiv prirode i godina... Niko tu bitku nije dobio...

Naravno, neke navike su ostale i iste... Trudim se i dalje da ne budem samo učesnik u priči...  Treba mi udarac uvek, ovisnik sam o tome... jos me radi da pratim strunu očima, da mi javi kad da stisnem šaku oko štapa... Ne znam jel to sramota za priznati...Nisam za te olimpijske slogane, nego kad sam tu da nesto i napravim...nekad je to dovoljno, nekad ne valja nista...













Sent from my iPhone using Tapatalk

Mornar Popaj

Rijeka Kupa, nizvodno od Karlovca, na pola puta do ušća u Savu. Prekrasna smaragdna ljepotica, kao da joj je onaj gore dao ponešto od svake rijeke. Nestvarna boja vode, od smaragdno zelene do tirkizno plave, ima tok, solidnu dubinu oko 5m, široka cca. 80–100m, vijugave obale sa pojasima lokvanja, bogata ribom.
Proveo sam dvije noći u tom raju, uz pregršt dojmova, upoznao krasne ljude,
Ovjde se definitivno vraćam.








Sent from my iPhone using Tapatalk
Život je cesta pa biraj gdje ćeš. Al' zalud grabiš i zalud stječeš, kad tamo gore ništa od toga ponijet' nećeš.