Bio/la sam na pecanju

[rale2505]

A gdje je Pajdo?

[ht]

hvata ribu, onda će kasnije kukulele nabaciti, standardno 

[Dukulele]

Samo da za kukulele nije kriv dukulele

[Smithwick maniac]

Pajdo je legenda!
Obecao covjeka provozati,pokazati mu mjesta i kao pravi vodic omogucio mu da uhvati ribu.
Kapa do poda i kao kapetanu i kao ljudini!

[mlb]

Nisam ni sumnjao u Pajdu!!  Direktor svemira!!

[rale2505]

A gdje je Pajdo?

Sad sam već zabrinut.
Zadnja Aktivnost: Kolovoz 09, 2016, 17:58:59 poslijepodne
24sata nema Pajde. Nije ga valjda krenila riba.

[Dukulele]

Ko uvod u neki dobar ribicki krimic
               
               MISTERIOZNI NESTANAK PAJDE DRAVSKOG

Taman dvije minute prije no sto ce se naci s potpunim strancem i odvesti se camcem u duboku noc...
Sto li ceka iza spornja hladnog, zar stranceve navike dobre su mahom? Pajdo dobra srca otvorio se strancu, pokazao najbolja mjesta, potrudio se da stranac upeca ribu i zatim ga odveo na plazu s psima. Voda plitka, psi ganjaju stapove po sad vec tamnoj Dravi, a stranac lagano postaje nervozan, manje prica, sutljiv, ne mjenja mamce, sumnjiv! 
Pajdino ostro oko je naravno zapazilo strancevu naglu promjenu u raspolozenju i poput dobrog domacina kakav i naposlijetku jest nas Pajdo, odluci on odvesti stranca na ultimativni sporanj svih spornjeva.  Stari pajdin Johnson je sa svojih 15 konja vjerno gurao brodic kroz izmaglicu sad vec mracne Drave, na njem dva lovca, svatko svakom stranac, kakve se namjere kriju, tko ce biti lovac, a tko ce biti mamac...

Po stapovima se vec dobrano pocela hvatati rosa, neugodan osjecaj povlacenja rukom po grafitu osrednjeg Shimanovog stapa je davao za naslutiti da ce ovo biti hladna noc na vodi.  Pajdo je i dalje pokusavao razbiti nelagodu svojim originalnim dosjetkama, pa koga ne moze nasmijati izjava da je saran bio debel ko trudnica u devetom mjesecu i da  podrigiva bojle? Pajdo je bio sjajan domacin, ako postoji ona tanka granica izmedju iskonske dobrote i dobrocudne naivnosti, Pajdo svojim srcem i karakterom upravo plese po njoj, stranac tek odrzava minimum komunikacije da levitira iznad ljestvice bezobrazluka, taktizira.

I ukaza se sporanj. Predivan, preko njeg ide izmaglica, izgleda poput nekih vikinskih bastiona, sav hladan, nezahvalan, ali opet u svoj svojoj nedostupnosti podatan onima koji znaju s njim.  Bio je tu Pajdo milijun puta, ova vecer je samo jedna u nizu na vodi i na tom bezvremenskom spornju, vrijeme je sve sto Pajdo ima kad pricamo o pecanju i nadmudrivanju ribe - Pajdo pozna.

Sidro je baceno i camac se na zapovijed izravnao i okrenio uz tok sad vec pomalo pjenusave Drave i spremno balansirao svoja dva putnika dok su oni  pripremali stapove i mamce za pocetak lova.
Rondanje svedeno na minimum, lampa jedva da se pali i izbjegava se voda, taktiziranje je u biti vec pocelo, vrhunac veceri upravo dolazi dok kakofonija zvukova iz obliznje prirode uz cmoktanje smudja i raubanje neke nepoznate nemani docekuju lovce i bas poput olimpijade i bas poput ulaska na ogroman stadion oni bivaju ispraceni i bodreni zvucima zvijeri u mracnu ribicku arenu.

Pajdo samouvjereno baca i uzgred savjetuje stranca o polozaju kamenja, ponasanju struje, stranac cutljivo slusa Pajdu i potom...

   

[maverick]

Ovo mi liči na nestali u akciji

[Dukulele]

El da ja to u price prebacim maveriche? Ima tu jos

[dac]

Ovaj forum je "čudo" jedno....     .... još malo i kakvo literarno djelo bi mogli objaviti !!      

[Dukulele]

Pajdo samouvjereno baca i uzgred savjetuje stranca o polozaju kamenja, ponasanju struje, stranac cutljivo slusa Pajdu i potom  na manje-vise svoj nacin baca mamac, pusta Pajdo da covjek radi po svom, ima Pajdo razumjevanjai strpljenja - nekog to nauci zivot na tezi nacin, a nekog njezno nauci sama voda.
Poplavama izmucene vrbe su svojim granama stvarale groteskne sjene po povrsini spornjem nanervirane Drave, kao da zeli probiti taj kamen, kao da zeli da su sjenke dalje od nje, da ima prostora da se siri, da primi u mrijest tisuce umornih matica, da im pruzi dom, ocitao bi svaki malo osjetljiviji covjek da ne voli ta Drava ovako teci.

Volio je Pajdo tu vrbinu sjenu, volio je natjerati smudja iz nje na mokar kamen spornja vise no ista, davao si je vremena, plesao je vrhom stap  u apsolutnom skladu s tim sjenkama, Pajdo je ovdje upravo bio kod kuce, na svom terenu. Strpljivo cesljajuci teren stapom Pajdo je bio u svojim mislima, usredotocen na ono sto radi i osluskujuci bilo stapa, zvukove oko sebe i uvijek misterioznu povrsinu vode. Ta tko se ne zamisli pred tom impozantnom kolicinom vode? Sta je raubalo? Kolika je to riba bila, sto to dolje uopce pliva, kako uhvatiti upravo to? Kako nadmudriti starog iskusnog ratnika?  Sve su to pitanja koja su postavljena davnih dana i najcesce u mladosti, kao sto je slucaj naseg junaka Pajde. Misija je jedna, nadmudriti mudraca, biti prepredeniji od grabezljivca. I iako letimicni pogled na Pajdu ne bi nekom slucajnom pecarosu namjerniku rekao da se radi o covjeku koji zivi vodu, Pajdo je zivio tu vodu. Polazivsi od sebe, smatrao je da je dovoljno dobar svak tko uistinu voli vodu i ribu, mozemo se sloziti s nasim junakom da bi tvrdnja vrijedila za vecinu ribica naseg kraja, a tko zna? Mozda i sire, dobar svijet je dobar svijet.

I dok se Pajdo naocigled zabavlja na samom vrhu spornja, stranac vec po treci put vadi svoj skupi mobitel iz jakne, tipka uzurbano te ga sprema u dzep.  Stranac ne pretrazuje teren, primjecuje i Pajdo da stranac poprilicno repetitivno baca mamac na istu udaljenost i u istom pravcu, istim intenzitetom, sve isto. Nema tu zelje za prezentacijom, nema vidljive zelje za ulovom, shvatio je i nas Pajdo da ovaj stranac ima neku sasvim drugu agendu, koja li je, imamo za doznati.

Iznenada, presjekavsi hladan Dravski auditorij, upita stranac Pajdu
- "Nego, Pajdo, imas li ti sina?"
Pajdo spremno odgovori
- "Imam, imam, vredan decko, eno, salje molbe, radi svasta, nece on gladan bit buraz."
Nakon neugodno duge pauze, poput one kad je razgovor dvaju znanaca naglo prekinut dolaskom nekoga tko tu pricu ne bi trebao cuti, nastavlja stranac
- "A el taj tvoj sin vozi plavog Opela mozda nekad?" 
Na to ce opet Pajdo
- "A vozi, sta ce sirotinji neko bolje auto, posluzi to za po gradu i tako malo za otic kad se treba"
Stranac  ne poceka dugo nego zeru odvaznijim tonom upita sad vec pomalo zbunjenog Pajdu
- "Oce on ovako malo do Tvrdje vikendom i tako to?"
Pajdo poluskriveno i ponosno odgovara
- "A mlad je sta ce,  ode nekad, i neka ga, nek dijete malo uziva kad vec nema sve."
Stranac skoro trijumfalno bogatim glasom krene u dijalog lice u lice s nasim Pajdom
- "E pa vidis... Pajdo moj, kako te vec zovu ... Tvoj sin je mom sinu reko da mu tata nema pojma o pecanju i da ako je frajer da dodje na Dravu, pa, Pajdo moj evo me pa da izravnamo racune..."
Pajdo sav u soku, na tren mu smijesno, na tren misli da su ga izdale usi, na tren propitkuje svoje odgojne mjere i vraca se munjevito u proslost i trazi taj trag bahatosti kojeg je mogao usaditi sinu koji je ucen i odgajan upravo suprotno od toga. Pomirljiv i racionalan kakav i jest, u to ce Pajdo strancu.
- "Lega, buraz gledaj, ako je moj sin to reko, moze bit neka sala, vise onako znas kako je kad se klinci prepucavaju, sta mi znamo kako se oni sprdaju, a sprdaju se buraz sa svime, pa ono, nemoj zamjerit!".
Stranac vidno ne spusta svoj gard, naprijed izbacena ramena, naprijed izbacena vilica i glava, stvari su ocito posle krivo za naseg Pajdu i stranac nema namjeru izbjeci eskalaciju, stranac je upravo zato tu.

- "Reci cu ti nesto majstore" - sad vec drsko izgovara stranac - "Ovako cemo, sad ces nas lijepo istjerati na sredinu Drave i spustamo se bez vesala i ugasenog motora sve do Aljmasa. Ti pecas na jednu stranu, ja pecam na drugu stranu, mamac i tehnika proizvoljni, bez obzira kojom obalom camac isao i kako mu struja ploviti da, nema intervencija. U Aljmasu stajemo i vazemo ribu, onaj tko ima vise ribe, taj je pobjedio".
Gleda ga razroko Pajdo, u ocima mu se vise izcitava briga sto nece imati dovoljno cigareta za ovu suludu misiju, ali Pajdo je covjek od rijeci, covjek od djela koji ispred niceg ne bjezi, pa veli
- "A znaci tako buraz, ovo je finta? Pa dobro majstore, ako cemo nas dva rjesavati probleme nase djece, neka bude tako kako si rekao"

Nakon odrjesitog komesanja lovackog dvojca dok su pripremali pribor, Johnson je spremno zarezao prema sredini tamne Drave napustavsi hitro vir starog spornja i vrhove sjena vrba koje kao da su htjele svojim odrazima dohvatiti brodic, sprijeciti neminovnu tragediju, umiriti borce.
Camac je uskoro postao jedno s Dravom i krenio neizvjesnom mracnom rutom prama uscu Dunava ...

Bez puno price lovci su radili ono sto najbolje znaju. Odjednom je pecanje poprimilo jednu sasvim novu dimenziju,  odabir mamca je znacio zivot, tehnika, mjesto, brzina, svaki dah je bio dragocjen, svaki zapinjac je bio eliminiran beskompromisnim kidanjem, islo se dalje - islo se na sve ili nista.
I dok su se izmjenjivale stidljivim mjesecom obasjane obalne kulise kao u nekoj kazalisnoj predstavi, njih dvojica su stajala u camcu i bjesomucno pretrazivala terene mjereci u milisekundama koliko im se isplati negdje bacit jednom, negdje mozda ranije pa probati prevuci mamac dva puta na tom mjestu. Odluke su bile teske i morale su se donositi instantno - tko je od njih dvojice bolje poznao taj tok Drave? Tko je imao oko i ruku za izvesti ono sto mu je na umu?  Prvi udarac s lijeve strane i Pajdo izvlaci smudja od nekih kilu i pol, skoro mehanicki i bez nekog uzbudjenja Pajdo stavlja Smudja u cuvaricu i skoro u istom pokretu vec zabacuje blizu tom istom mjestu, ganja ih i nemilosrdan je nas Pajdo.

Stranac strogo mehanicki i sto je moguce brze prevlaci konstantno isti mamac, pokusava pokriti frekvencijom bacanja sto je moguce vise prostora i grmova uz prolazecu obalu. Nista ...  Desna strane obale je bas na tom potezu skrta i nezahvalna, no ocito da stranac to ne zna i sve to ide Pajdi u korist.
Opet lijeva strana,  glasni prasak, uzbudjeni uzdah i opet prasak. Pajdo je opet svojom osjetljivom desnicom prepoznao lopova i nije mu dao priliku da ukrade, smudj je bio gore, velicanstven! Od oka bi ljudi rekli da je imao jedno devet kila, a borio se kao da ima devedeset, ali nista naseg Pajdu nije sprijecilo da ga poprilicno mirno dovuce do camca i smjesti ga u sad vec zivahnu cuvaricu koja se vukla za camcem.
Sad su se vec i oblaci povukli s obzora prepustajuci mjesecu teren, a mjesec je blagostivo obasjavao jurecu Dravu dajuci grabezljivcima samo razlog vise da ne oprastaju umornom kederu, ranjenom mamcu, sve je islo na Pajdinu ruku.

Odjednom lomljava s desne strane, poskocilo je poluosuseno korijenje sa stare vrbe pod koju je bas netom stranac ugurao varalicu, smudj je svom snagom capio mamac i u zraku se izvrnio prema koritu rijeke. Bio je to isto lijep primjerak, ostali ribici bi rekli da ih rijeka casti tu vecer, dva prelijepa primjerka u pol sata su vec nesto posebnije za ovako nepredvidivu godinu i sve cudljiviju Dravu.

Pajdo se nije dao smesti, iako mu udaljenost camca od lijeve obale bas i nije davala puno izbora, odlucio se za tezu glavinjaru i uzdao se u propisanu akciju svog stapa te ga je zlostavljao do granica izdrzljivosti. Glavinjara je bjesomucno lupala na metar od lijeve obale prelazeci sustavno prostor izmedju obale i Pajde, slusala je glavinjara Pajdu i odizala se od korita i drzala visinu sve dok nije dosla do camca, iskoristavao je Pajdo svaki metar dobre vode.

Opet strka, opet metez, opet lijeva strana. Pajdo u trenutku nesmotrenosti ispusta stap iz ruku i stap zajedno s ribom odlazi u mracnu Dravu.  Sav unezvjeren svojom neopreznoscu Pajdo hvata torbu s priborom i vadi rolu strune koju nosi za nedajboze. Za trenutne prilike nevjerojatnom brzinom slaze sistem i stavlja rolu na klijesta za ribu, stavlja klijesta s rolom izmedju koljena i zabacuje mamac iz ruke! Iako je hladna vecer, dlanovi peku od silka koji leti prema neprovidnoj obali, kojeg cima i vuce Drava, koji je tako varljivo hladan a vruc kad krene kroz dlanove tec.

Pljus! Udarac opet s desne strane, stranac samodobitno vuce smudja od mozda kilu, koliko je pratio kilazu ulova ili nije, ostaje na nekom drugom da sudi, ali veselo je skinuo smudja i po stavljanju u cuvaricu neoprezno drzeci smudja dopusti grabezljivcu da se vrati u svoj habitat. I nije to stranca nesto dirnulo jako, bez razmisljanja je nastavio svoju rutinu istim mamcem, istim tempom, istim zarom.

Nazirala su se vec lagano svjetla  Aljmasa, mogucnost za ulov svodila se na stotine metara, Drava je neumoljivo brzala ka svom spajanju s Dunavom i nije imala namjeru usporiti. Cuvarica je na svu srecu vec dobrano usporavala camac i radi remecenja plovnosti camca dodatno odugovlacila agoniju dvaju lovaca.
Nebo je bilo kristalno cisto, covjek bi mogao brojati zvijezde u odsjaju Drave, ali vrijeme za brojanje zvijezda nije, Aljmas se ukazuje i Dunavska struja pocinje gutati Dravu.
Tko je pobjedio?  Sto tocno  te dvije cuvarice kriju?

Aljmaski dok je onako hororski bio obasjan halogenima Aljmaske crkve, isto tako hladan poput usamljenog spornja, isto neoprostiv i ultimativan u kontekstu price nase dvojice junaka, ceka...

[dac]

Eto, "knjiga" uskoro izlazi....           

[mossi]

Ehhh Pajdo kralju, bio si mi sumljiv poslednjih nekoliko nedelja, pogotovo kad si i o feederima krenuo.
Stručnost se videla iz svakog ugla.

Svaka čast obojici, Pajdo 

[Dukulele]

Dok cuvarice u skladu s valovima uzbudjenog Dunava lupkaju od bokove izmucenog camca, sve je nekako doista mucno, osjeti to covjek u onom donjem dijelu trbuha, grc,  svaki zvuk je tup, vez je samo na nekoliko metara i otvorenost obale pridonosi tom gusenju svakog zvuka. Osjeca se covjek da bi mogao vrisnuti iz sva glasa i da ga nitko ne bi mogao cuti. A kamoli da se cuju pune cuvarice koje se sudaraju s kompozitnim camcem. Covjek postane svjestan koliko je sve to relativno, buka, trud, zivot, sve.
Pajdo je bio svjestan, bio je svjestan itekako.
   
Taj aljmaski vez kao da je osudjen na Golgotu, samo neka patnja na njem', sto od rata, sto od politike, a sad eto od dvojice  smrtnih neprijatelja, lovaca, od ribe. Ovo je doduse osobno, ovo je besmisleno koliko je osobno i Pajdo timu pridodaje znacaj, uzda se u svoj ulov i poznavanje Drave, hoce li to biti dovoljno?
Mokra spaga se zateze podno koloture i svojim britkim zvukom daje do znanja putnicima da je camac sigurno usidren.  Ne postoji protokol, ne zna Pajdo sto sad treba raditi, sta sad? Stranac napokon prekida dugotrajnu sutnju i zbori.

- "E sad moj Pajdo, sad idemo na klupu ispred crkve, svak svoju cuvaricu nosi, imam ja vagu pa da se izvazemo pa da vidimo ko ce zivit a ko ce nece..."
Pajdo i dalje normalno prihvaca dijalog ne sluteci tragediju, ne sluteci nista sto bi moglo dovesti do kobnog ishoda ove prohladne jesenje veceri. A Dunav,  Dunav je mrmljo, vrtio se, bio sav u nekom procesu samooblikovanja, tamo je posebno dubok i bezobziran, bio je krunskim svjedokom.

Maknuvsi rukavom rosu s drvene klupe ispred crkve, sjeda stranac i vadi vagu pa veli
- "E sad cemo Pajdo moj izvagati tko sta ima, dovukli smo cuvarice dovdje i da vidimo sta tvoj sin prica i sta moj sin prica, istina se Pajdo moj nalazi u ova dva komada mreze i donijeti ce pobjednika".
Pajdo sad vec vidno nervozan izgovara
- "Ajde bogati, sad ce vec jedanajst sati, racunaj da se moramo vratiti i nazad nekako"
Stranac ce na to
- "Pajdo, samo se jedan od nas dvojice vraca, sta kaze vaga, to ce biti to..."

Tajac ...
Mukla tisina koju ni nabrijana golf dvojka od lokalnog seljaka nije mogla razbiti, pravo tisina, ona najneugodnija.  Pozornica za zavrsni cin je postavljena, u pozadini crkva, iznad crkve zvjezdano nebo, iza crkve nervozni Dunav, njih dvojica sucu rukave da bi vagali plijen. Neizvjesnost pojacana zijevanjem ribe netom izvadjene iz vode, zijevanje napacenog smudja kao da je tjeralo nasa dva lovca da zavrse ovu pricu, da se pomire, da se pobiju, da nesto.

Kazu da je sljedece jutro vlasnik obliznjeg restorana "Zeko" pronasao dvije cuvarice pune smudja, prvoklasnog! Kazu da je camac bio uredno zavezan za dok, pribor, stolice, sve je bilo tamo.

Kazu da je baka iz one  trece kuce vidjela kako se hrvaju, kako se natezu oko necega i baka ko baka, nece se mjesat...  Kazu da je baka rekla da ih je vidjela kako idu prema doku, kako idu prema Dunavu i tada nestaju u njem'.

Kazu da selo ne pamti takvu tragediju i misteriju, niti jedno od dva tijela nije pronadjeno unatoc zajednickoj akciji hrvatskih i srpskih ronilaca. Dunav je neoprostiv, Dunav pomiri ono sto ocito ljudski mozak ne moze, Dunav to rjesi i definira, vraca svoga svome i daje svakom svoje.
I da me danas pitate gdje je zavrsio Pajdo, jab' vam reko da je Pajdo tam' di treba bit.

[Kugla]

Dukulele mani se pecanja ti si za nekog pisca romana