Bio/la sam na pecanju

Autor jura, Studeni 17, 2012, 09:12:13

« natrag - naprijed »

0 Članovi i 2 Gosti pregledava ovu temu.

kockar

Citat: SMT  u Travanj 12, 2021, 10:44:50
Dunav je  :hi:...

Evo svakako jedan, krajnje subjektivan post...Bio sam i ja na Dunavu...

Krenem da razmišljam o nekoj komercijalnoj vodi, ne bi li upecao kakvu stuku... Nazovem, rek’o idem... Otvorim slike vode, ta boja vode, trska, plaćanje dnevne dozvole, ograničenje ovoga-onoga, pa pomislim da treba da vadim stvari iz čamca, odustanem odmah... Jednostavno, ne mogu...A otići ću valjda, nekad... Više pratim druge vode, nego sto imam želju...



Probaj otici, razmisljao sam slicno kao ti pre desetak godina....sad trenutno, na Dunav ne idem uopste, a komercijale obidjem kad god nanjusim da nece biti guzva (radni dani, "ruzno vreme"). Isto kao i ti obozavam divljinu, ali isto tako ne podnosim kad se ta "divljina" non stop siluje.
Na komerciljalama grabljivicu uprkos nekim misljenjima nije bas lako pecati, cak zna biti i ozbiljan izazov.

Ono zbog cega najvise idem i nije sama riba (mada stuku na Dunavu mozemo uglavnom zamisljati, ili eventualno crtati u pesku) vec cinjenica da se tamo stvarno odmorim i fokusiram na ribu i ribolov. Pravila se znaju. Ista su za sve. Nema djubreta, bahatosti, oportunizma i trke. Meni to jako prija. A i druzenja budu lepa i opustena.
Najbolje je biti bogat i zdrav, jer ako si siromasan, dzaba ti sto si bolestan!
www.riboteka.rs

nekinho

Bio sam jučer pecao na Dravi. Vjetar pirio jače od normale, kako su i najavili u prognozi. Zato i manje ljudi na vodi, sa obale koliko sam vidio nekoliko pecaroša, zato na vodi jedan jedini čamac vidio za cijelo prijepodne. Meni vjetar nije smetao na poziciji. Riba se kupa, pokreće se, jučer deverike grizle dobro na crve. Krasni komadi, prave dravske ljepotice, oko 2kg svaka...  :hi:
_________________________________________
Budimo ljudi! Nije teško. I majmunima je uspjelo!

pajdo77

Ajde neka se nešto počelo dešavati. Dakle treba pakovati fidere. Nisam bio na vodi dobrih 7 mjeseci. Udice ću još malo ljepiti trenutnim ljepilom jer ću ih nakon toliko vremena zaboraviti vezati.

Poslano sa mog POT-LX1 koristeći Tapatalk


pajdo77

Vitlo dva sata ni rauba vidio nisam al zato svako drvo il grana u Dravi mora zapet za čamac. Da mi treba drva crko bi od zime al sad se ne ne možeš od njih obranit

Poslano sa mog POT-LX1 koristeći Tapatalk


SMT

#7849
Nema komaraca... Bilo je malo kise, grmljavine, bilo je i lepog vremena...  Pecao sam dve noci i jedan dan... Bas sam pecao, uporno i fokusirano...Dunav gura, panjeva na sve strane, bilo je i topole da smeta struni, mutna je voda... Voda je blago receno, prebrza, idu glavice i od 40-50g...Sta to meni smeta!? Nista, ne biram utakmice, igram svaku pa kako bude...Maj je mesec koji dosta volim... Razlog je prost, nigde nikoga, ceo Dunav je “moj”... Malo pecam, malo osmatram, malo uzivam... Noc kad padne, samo sakali prate, dodje mi blizu... Samo borice se samnom, nece mu biti lako...Pridjem obali, pa pridje i on... Ko tu koga uplaši, ne znam... Cini mi se da ni njemu nisam najjasniji... Ipak je on tu posle mene dosao u sumu, treba da se zna red...Sinoc sam sa jednim imao raspravu malu...Smeta mi dok pecam, nervira me...Ne mogu misliti na njega i na ribolov istovremeno, previse za moj skromni umni kolicnik...

Rekose mi da ne radi riba... Kad malo bolje razmislim, meni nikad ni ne radi, uvek je trazim, provociram, igram se...Valjda mi je to motiv i draž, pronaci je...To kad nece... Lovio sam... Lovio sam lepe i besne komade za ovo doba godine... Iz brzaka i oko njega,pa deluju da su veci i mocniji... Savijali su štapove, to je to, ne mogu vise traziti... Bilo je i onih kapitalaca od 200-300g... Dzig, vobler, meni je svejedno, majski udarci su neverovatni... Pogotovo na vobler...

Uzdati se u svoj osecaj, je ono sto je potrebno... I kad preveri... Jaka glava, na kraju dana uvek presudi... Ostati na mestu ili  otici, stati na neko gde nisi skoro bio... Ko to zna, valjda taj osecaj...

Prosle godine, na isti ovaj vikend sam imao komad 80 cm po slicnim uslovima... Sada gotovo blizanac od 77cm... Slucajno ili ne, necemo saznati... Ja sam ga sebi najavio, vise ovako navijački... Bio sam spreman ostati na vodi do srede dok ne dodje, izvukao bih 2 dana na poslu na vakcinaciju...Dobro je ispalo, gledacu ipak danas moto gp trku...

Da ne smarm dalje... Bilo je dobro na Dunavu, hvala mu sto me trpi i prirodi sto me ne kaznjava , nekad zasluzim :hi:














maverick

Idem zavrsavati čamac da mogu na vodu  :stripii: Nije nuzno da cu loviti kao ti ali koga hebe  :stripii: Bravo jos jednom  :occasion14:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

SMT

#7851
Dve razlicite veceri ili dva dana... “Vidim ga” u petak, kuva keder, pršti na sve strane, on juri... Preliva voda preko kamena, bas kako treba...Bacam mu u usta, nece... I onda dobijem udarac, izbija mi stap iz ruke... Kontra je na vreme, kako to uspem promasiti, ne znam...Ostanem do kasno kasno u noc posle, nista...

Juce dnevne aktivnosti ok, dobijem ga... Uvece voda kao staklo, bez bilo kakve naznake i krece lepo veče iz ničega... Od ovog najveceg dobijem udarac na vobler, javio se da je tu... Menjam odmah vobler i guta ga iz prvog zabaca...Slikanje, pustanje, traje to i verovatno propustam jos jednoga... To je cena...

Bice, nema veze...

Garofeeder

Nisam bio na pecanju nego provozat familiju po Dunavu, nize od Vukovara. Jos neki dan sam vidio 2-3 crknuta bucova i povelikog amura, danas 5-6 bucova u sat i pol. Lijepi, 2-3 kile bucovi, vec dobro napireni i smrdljivi, najmanje 2-3 dana plivaju ledjno.

Ima li tko ideju sto se desava?

maverick

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

Garofeeder

Jebiga, mislio sam da struja samo osamuti ribu. A picka im materina.

maverick

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

SMT

#7856
Koliko samo sati ribolova, koliko samo zabaca može stati u 3 dana i 2 noći... Jako puno... Preterao sam, više nego obično, pecao danju, pecao noću, pecao 2x dnevno... Dunav visok, mutan, razliven po šumi,  panjevi plivaju, malo ko i peca, vetar smeta propisno ... Upravo su to razlozi, da pecam i više tj pretpostavljam... Nekako ribolov s jeseni i ulovi, idu tečnije, to je sve ok... U ovim “neregularnim uslovima”, inspirisaniji sam i mnogo motivisaniji iako manje lovim... Zašto je to tako, ko to zna, valjda ono “ kad neće a ja hoću”... Kažem sebi, pa kakav si ti pecaros ako u ovolikom Dunavu ne možeš naći ribu, pa nisu otišle u Crno More... To “naći” me valjda vozi, to je to gorivo od 100 oktana... Teži deo od same kontre...
Zapalio bi cigaru ali ne pusim, popio bih pivo ali ne volim, kafu mogu i u kaficu... Sednem da odmorim i to traje do prvog znaka na površini vode, letim samo za štapom... Krene mi odmah kontra iz stomaka, prsti postaju nervozni...Samo “snimam” površinu vode i čekam taj znak... Jel mi trebaju te ribe!? Ma kakvi, upecao sam ih dosta u životu... Definitivno mi treba i zavistan sam od toga, to traženje i nadmudrivanje, taj udarac, treba mi taj osecaj da prihvatim ribu prstima, nimalo nežno, da joj stavim “kravatu”...Da mi stvori taj osecaj da sam je pobedio...Ne treba mi meredov, neka ode... Sto su uslovi teži, meni zanimljivije... Bio sam gladan, ne nosim ništa, mislim samo o tome gde mi je svaka od “milion” guma, gde mi je svaki vobler... Kakva je to glava, nemam pojma, ozbiljan “prebačaj”- definitivno... Kao da neko ono dugme “ volumen” odvrce u desno i samo pojačava...

Stavio sam i neku lepu tanku osmonitnu  strunu... Čeprkao po dnu, sjajan osecaj, radi dzig ko vobler... Upoznajem se još sa ovom motkom, dobro ide za sada u ovim uslovima... Dobijam neke odgovore od samog stapa...





Trazio sam ribe i nalazio ih... Da se razumemo, nisu nikakve, većinu sam pustio...Ali ja sam se radovao svakoj kao da je kapitalna, lupio sam mnogo kontri, dobro je... Biće i vecih... Akcija je nešto sto ću brojati, kad nema bolje...Sinoc sam cekao jednu ribu koja se javila, do kasno u noć, posle celodnevnog pecanja...i sacekao sam je, nema ni kg... Nada da je veća i prava je pokretač, nisam se razočarao...Umesto da kažem, šta ti to treba, ja sam bio prezadovoljan... Udario bi se po grudima ali me sramota da će me neko videti kako se radujem “kederu”...To je valjda taj osecaj koji donosi ribolov... Neki lud...

Voda je premutna, bliže obali manje... Taj prelaz iz bistrog  u mutno je davao ribu, linija izmedju dve boje vode... Taj prelaz  iz šume u korito...Iščekivao sam napad, buljio u tu liniju, bio strpljiv i dočekivao, to je to... Bilo je zanimljivo, udarci kao da su prave ribe... Menjao sam mesta i noću i danju, trazio tu neku novu liniju gde će da udari... Uživao sam na neki svoj način u ribolovu...
kad malo bolje razmislim i ne znam drugačije i ne sekira me to nešto... Ubedio sebe da nešto znam pročitati...



Bio sam zadovoljan, posle  može i romantika...



Izvukose me na sat vremena iz čamca, iz tog “takmičarskog moda” (samo ne znam protiv koga)... Deverika je masna, babuska je slatka i preslatka a krompir savršen...






Lovio bih ih i veceras, znam gde su, znam kad će... Neću... Neka ih, neka se presaberu, trebaće im jer ću ponovo biti “našpanovan”.... Ide neka nova runda, nova pravila, na meni je hoću uspeti da se prilagodim...


maverick

Moram priznati da si postao "slučaj" pecaroš :occasion14:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

alexdja

Za ovakav post, "skočio bih i u zaleđenu reku"...


Malo je jedan lajk...


:thumbsup:  :hi:
       Nema više divljeg bučka. :no:

maverick

Meni njegovi postovi pomažu da ostanem u toj priči...da držim kakav takav "priključak" ...
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"