Bio/la sam na pecanju

Autor jura, Studeni 17, 2012, 09:12:13

« natrag - naprijed »

0 Članovi i 4 Gosti pregledava ovu temu.

Debeli šef

mene ubiju u pojam. 90 dana, 8 sati i 54 minute nisam bio na vodi.  :crybaby2:

tutnja

...Sto su uslovi teži, meni zanimljivije..

Na ovo ide dupli potpis!
Kao i na ono traženje i nadmudrivanje.. Sad si, bar po meni i mom nekom shvaćanju ribolova, u najboljoj fazi ribolova
Bio sam i danas, "upoznao" neke nove panjeve i grane, okitio ih puno prije Božića
Sad sam u fazi da me veseli svaki izlazak, ulov apsolutno nebitan, voda, štap i ja..
Naravno, čeka se udarac, i svaki od njih je bonus na sve. Upisao jednog bandara na voblerčić, udarac kao na struju, neopisivo.. naravno, borbe nije bilo nikakve, prejak je 50-gramac za to, ali osjećaj i osjetljivost, priča za sebe..

Poslano sa mog LG-G6 koristeći Tapatalk


SMT

 :hi:

Kažu da pristup ribolovu, odredjuje mnogo toga...

Nekako svaki odlazak u ribolov, treba biti praznik za nas... Svaki novi izlazak je nešto novo...

Kad se priča pretvori samo u pribor i šrafove, postajemo kolekcionari... Kad se priča pretvori samo u uglove povlacenja i analizu svega i svačega, postajemo matematičari... Ribolovci su praktičari, to je dovoljno... Izadjes i ako možeš, “izlomis”... Ako ne, drugi put...

Treba samo ići na vodu, kad se može i koliko se može... Dosta toga se onda, samo kaze...

DIDAPATAK


..slažem se druže..
..zato sam sretan sa svakim izlaskom i svakim ulovom..
.. :baba:
..P.S. jedino mi je karakter u iskušenju kad vidim tvoja izvješća  :stripii:

SMT

#7864
Bio sam, naravno... dva dana i jedan u sred nedelje... Visok i nikad mutniji Dunav za mene je i dalje izazov... Naći ga po takvoj vodi, motiv... Porast ide, neće tu biti velikih greški...

Prelepe kadrove sa vode i uzivanje u istima, komarci su počeli nemilosrdno da kvare... Prestrašni su...





Ribe i ribolov, ah da... Našao sam ih... Našao sam ih mnogo, ne zna im se broja... To su sve prekrsajci u granicama mere... Tek po ne znam koji je onako, oko kg ili malo više... Falio mi je samo kacket i onaj dres, da budem kao oni Ameri sto se takmiče...  15 min radi, pa 15 stane... koliko puta zabacis u tih 15 min,retko koje provlačenje je bez akcije... nisam gumu puno ni menjao, rasturena, polu odgrizenog repa lovi... imam osecaj da sam na praznu udicu mogao loviti te “ribetine”... Udaraju po danu, po suncu,  sumrak, kad god, male samoubice...

No dobro, iz ugla potrage, neprestane akcije, lupanja kontri toliko da boli već i ruka, bilo je dobro... Bio sam zadovoljan da iz vode boje gline izvučem bilo šta, obično upecam staru cipelu... Sve ribe su uglavnom završile nazad u vodi, neke nisam ni vadio u čamac već odmah otkacinjao i tako... Ok...




Ovo je ozbiljan kapitalac, za one koje sam lovio...




Nije to utisak ribolova, to je već sve vidjeno... kod nas je som u zabrani ali moja prljava mašta radi... Ako se pojavi, uhvatiti ga i pustiti... To je bio večernji plan...

Noc je pala, pomeraj se iza brzaka da mi tu bude zona šuta... i dalje lovim te male smudjarke... Voda je jaka i brza, sidrim se na kanap od 30 metara, da me ne podigne...  Keder prsti na sve strane kuva, smudjarci se redjaju, zabavljam se uglavnom... Čekam glavnog glumca, znam ga... Odjednom sve staje, nema ni jedne ribice na površini, muk... Tu je, nema tu šta drugo... Došao je jesti ribe veličine koje ja lovim... Rekoh majstore, sad ćeš pojesti nešto sto će te iznenaditi, prosviracu te da nećeš znati šta te je snaslo... I ne grešim, tu je u metar dubine je stigao, malo ispred mene...

Kako dalji ribolov opisati... pokusacu....

Krenucu od sebe, mom bezobrazluku i potcenjivackom stavu ove sile od ribe, nema kraja... Počinjem da provociram i sebe i njega, može biti i 5 i 55kg, ko će ga znati... uzimam slabiji štap, slabiju strunu, 12g glavu i orku, hoću bas na to a znam da je suludo...Dobijam šta sam zeleo u roku od 5 zabaca... Jedno ludilo... Udarac kao iz topa, kontra isto tako adekvatno vracena... Ja sam bio spreman za njega, on za mene nije u prvom trenutku, iznenadio sam ga... gumu je progutao, spakovao u sebe kako samo ume i zna... Borbu od 10-15 min na fin pribor je teško opisati kroz post ali još me bole ruke... Neću ni da se odsidrim, hoću kako ja hoću, da mu ja objasnim neke stvari uz laganu ćušku po tintari i puštanje nazad... 4 ili 5 puta ga privlacim do čamca... Ne umara se, znaci ne umara, mislim se od kakvog si materijala kad te ne mogu slomiti, atleta ozbiljan... Jaka struja njemu pomaze, meni odmaže, izazov pravi... Hoću da mu kažem, “ pusticu te, popusti malo” ma kakvi, rodeo... Traje to, riba se grčevito bori za život, u daljini se digne na površinu, pa zaroni, savije rep, izgleda mi ne veruje bas puno... Ne mogu da vidim koliki je, kroz tišinu noći samo drill zviždi nekoliko puta, slušao sam Metallicu uživo ali ovo je bolji zvuk, bolji rifovi...Nikad nisam znao koliko Daiwa ima zuba ali sinoć sam naučio, prebrojao ih vise puta...Počinjem pomalo i na glas da pričam, bodrim sebe... Sad sam i ja ljut i besan jer se moj plan ne odvija kako sam zamislio... Naleteo sam na ozbiljnog protivnika... Vuče me, pritiskam nogama po čamcu, setio sam se  definicije  sile trenja iz 7-mog razreda osnovne škole... Uzajamnog delovanja  tela i podloge...I priče Dede i Repe, povuci-potegni iščupati se ne može...

Kao i obično kad ideš sa takvim potcenjivackim stavom, prema takvoj moći, tako i prodjes... Nisam uspeo, sila je to, pravo iz tame došla na zabavu...Osecaj kao da te je neko namazao g....nima posle ozbiljne borbe u kojoj si izvukao deblji kraj, je nešto sto je sastavni deo ovog sporta... Sto sam trazio, to sam i dobio...

Ali bilo je dobro, samo ta riba može da mi izazove ludacki  sjaj u ocima...Koliko je to kubika i konjskih snaga u njemu, V4- Ducati... Alal mu vera...

Bio je to i kraj ribolova, samo sam spakovao štap...

maverick

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

smudjoslav

...Htedoh da napisem da sam pocepao bucove sinoc I da sam se lepo napecao ali me sramota sad posle ovog posta tj postčine... :clap2: :clap2: :clap2:
Evo samo da prikazem kako jake kontre lupam... :stripii:

Mornar Popaj

Meni je vobler odradio posao. Prezadovoljan sam.


Sent from my iPhone using Tapatalk
Život je cesta pa biraj gdje ćeš. Al' zalud grabiš i zalud stječeš, kad tamo gore ništa od toga ponijet' nećeš.

No

#7868


Jutro se rađa, kada se jave prve ptice pjevice i prvi ribički čamci krenu na odredište



A kada je već rođeno, i čamac je već na odredištu, čovjek u njemu, uživa u ptičijim pjesmama, šalici čaja i čaši rakije.
Postoje na svijetu razna zadovoljstva i razne želje, ali što se mene tiče, od ovoga nema dalje.

Prvu večer, ponedjeljak, sam imao debelog šarana koji mi se otkačio nakon kratke i teške borbe.
Sutra ujutro ni poteza a voda se zamutila toliko da popodne nisam ni išao.
Jučer ujutro sam dobio jednog šarana oko tri kg po mutnjikavoj vodi koja se bistrila, a sinoć i jutros opet bez poteza.

Bilo je roštilja, zezanja, dobrog sna, a bilo je i neželjenih susreta koji nisu vrijedni prepričavanja.

Ponovno nisam bacao noću vobler za smuđa, iako sam si obećao, prije nego smo krenuli

Jednostavno nemam dovoljno energije da sve uklopim u dan, isto kao što sad nemam dovoljno snage da opišem svo to vrijeme u protekla tri dana, provedeno na kraju svijeta.








maverick

Pa da...i mi isto. Uglavnom , bio sam na pecanju a zabacio nisam...zašto...bit ce jasnije sa slika 😄



Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

maverick

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

Debeli šef

tu kokakolu bi trebao izbaciti. nezdrava. 😊

maverick

A u pravu si ali ako pijemo s kiselom vodom...jbg to nam previse vuče na one dane kad smo bili mladi a za šankom je uvijek sjedio neki kronični alkoholičar i pio konjak i deci kisele , pa nikako se ne želimo poistovjećivati s tim... :stripii: Inače s pelinkovcem furamo još i naranđu pa kontamo da nismo alkosi vec fensi degustatori  :stripii:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah"

No

#7873
 :hi:

Ovaj izlet je obilježila ekstremna vrućina.
Središnji dio dana je bio potpuno neupotrebljiv, ali su zato jutra bila prekrasna. Izlazio sam u  četiri sata. Mir, tišina, svježina, nigdje nikoga, voda spora, pospana, mirna, puna života.

Večernji ili kasnopopodnevni izlazak je bio uz pomoć suncobrana.

Komaraca ima u sami sumrak i podnošljivi su.


U utorak smo slušali nogometnu utakmicu Hrvatska-Škotska.
Ambijent je bio nevjerojatan.

Sjedim za stolom na terasi, noć kraj rijeke Save, ugašena rasvijeta, mjesečina, u sjeni stabala nasumično se pojavljuje i nestaje treperava svijetlost krijesnica, dok iz radija dopire uzbuđeni glas sportskog komentatora, koji je svoj doživljaj onoga što se događalo na terenu, dijelio sa svima nama, koji smo ga slušali širom svijeta.
U pauzama  njegovih riječi čula se pjesma cvrčaka.
Na stolu mineralna voda i boca dobroga vina

Neponovljivo

Rezultat je na kraju bio 3-1.

Tako sam i ja prošao, za tri dana jednog šarana

Daljnih sličnosti nema jer su Škoti izgubili i ispali sa daljnjeg takmičenja, dok sam se ja vratio kući neporažen.
Ribe su nahranjene i pripremljene za slijedeći tjedan

Jučer ujutro sam upecao sasvim neobičan kamen




Imao sam namjeru ponijeti ga i sačuvati za uspomenu, međutim, prijatelju koji je ovaj puta išao sa mnom, nekako je ispao i slomio se.
Bilo mi je žalije nego kada sam gubio ribe.
Riba je bilo i biti će a kolika je vjerojatnost da udicom zakačiš ovakvu, gotovo savršenu, rupu u kamenu?

To se događa jednom u životu.

Sreća je da sam ga slikao, prije nego je uništen taj njegov tajnoviti smisao postojanja

Očekujem da će sljedeći tjedan na repertoaru biti red bućkanja, red šarana, red bućkanja, ..., pa opet u krug dok se i ta utakmica ne završi istekom vremena

:occasion14:



ljuska

Bio sinoć i jutros sitan smuđ i jedan preko mjere